U srijedu, 9. studenog, u Zagrebu je održan seminar "Urbana zajednička dobra - zajednički grad" u organizaciji Instituta za političku ekologiju (IPE) u suradnji sa Zelenom europskom fondacijom (GEF). Dobro posjećeni skup u dvorani Müller kina Europa ponudio je zanimljiva predavanja i diskusije o tematici upravljanja zajedničkim dobrima (commons). Fundamentalna značajka ovog pristupa je ideja upravljanja javnim dobrom od strane zajednice korisnika (društvenih aktera) nezavisno od uobičajenih poluga upravljanja kroz političke strukture ili tržišne mehanizme.
Tomislav Tomašević iz Instituta za političku ekologiju u uvodnom je izlaganju predstavio koncept i praksu urbanih zajedničkih dobara, te istakao da ideja posljednjih godina sve više jača i u Hrvatskoj. Među gradovima u okruženju Tomašević je istakao primjer Atene u kojoj postoji čak i bolnica za siromašne građane koja funkcionira na principu zajedničkog dobra, te razvijena mreža podrške migrantima.
Uvid u situaciju u glavnom gradu Španjolske publici je pružila Lucia Lois iz autonomno upravljanog prostora Patio Maravillas. Napuštenu školsku zgradu u središtu Madrida squatteri su zauzeli 2007. i kroz dvije godine pretvorili u autonomni centar. No od same priče o squattu, puno zanimljivije bilo je čuti priču o izbornom uspjehu građanske platforme Ahora Madrid koja je 2014. godine uoči lokalnih izbora u Madridu okupila aktiviste, inicijative i srodne stranke. Platforma je na izborima u ožujku 2015. godine osvojila trećinu zatupničkih mjesta u gradskoj skupštini, te je uz podršku socijalista uspjela postaviti svoju kandidatkinju, sedamdesettrogodišnju umirovljenu sutkinju Manuelu Carmen za gradonačelnicu Madrida.
U razgovoru nakon izlaganja, Lucia Lois, zastupnica platforme u gradskoj četvrti, ispričala je da nova gradska uprava pokušava deprivatizirati javna dobra poput gradskog prijevoza, odvoza smeća i upravljanja grobljima. Poseban izazov za gradsku upravu predstavljaju posljedice stihijskog razvoja turizma u gradu, poput rasta cijena najma stanova i poslovnih prostora, iseljavanja stanovnika u predgrađa, te posljedične transformacije centra u turističku zonu. Dok turizam značajno povećava troškove komunalnih usluga, istovremeno je vrlo teško privatnim on-line iznajmljivačima naplatiti porez, istakla je Lois.
Primjer upravljanja zajedničkim dobrima u jednom drugom europskom velegradu, Berlinu, publici je predstavio Marco Clausen. Gost iz Njemačke predstavio je projekt urbanog vrta Prinzessinnengärten u berlinskoj četvrti Kreuzberg. U vrtu je restoran koji pokriva dio projektnih troškova, te drvena kuća kao prostor za diskusije i razmjenu iskustava u okviru platforme Nachbarschaftsakademie. Uređivanje vrta započeto je 2009. godine s idejom projekta zajednice za zajednicu. U međuvremenu, na prostoru od 6000 kvadratnih metara niknuo je mobilni vrt sa sadnicima posađenim u drvene sanduke i plastične kutije koje se u slučaju potrebe može premjestiti. Lokalne vlasti svake godine produžuju zakup parcele, no s obzirom na građevinski bum u okolnim ulicama, budućnost vrta je daleko od sigurne. Za kraj Clausen se osvrnuo na problem snažnog rasta cijena stanovanja u Berlinu i Njemačkoj te predstavio strategije suprotstavljanja pritisku gentrifikacije na nekoliko primjera prakse udruživanja (commoninga).
Nakon pauze publici se predstavila Iva Čukić iz beogradske udruge Ministarstvo prostora, široj javnosti poznatijoj po incijativi "Ne da(vi)mo Beograd: Čiji grad? Naš grad!". Publika je imala prilike saznati mnoštvo zanimljivosti o kontroverznom građevinskom projektu "Beograd na vodi". Prostor na savskoj obali veličine stotinjak hektara gradska uprava i investitori namjeravaju transformirati u elitno stambeno-poslovno naselje s 5700 stanova i 2200 hotelskih soba. Detalji projekta dugo su skrivani od javnosti. Umjesto konkretnih informacija, javnosti je ponuđena PR kampanja "Slavimo Beograd!". Tajnovitost oko projekta pokrenula je protestne akcije koje su se u prvo vrijeme koncentrirale na institucije javne vlasti.
Uhićenja aktivista u protestnim akcijama pojačala su javnu vidljivost kampanje. Porastao je broj slijedbenika inicijative na Facebooku, no bilo je gotovo nemoguće probiti medijsku šutnju o sumnjivom projektu i protestima. Nakon što intervencije u institucijama nisu naišle na reakcije medija, nositelji inicijative su odlučili promjeniti strategiju javnog dijelovanja, te organizirati ulične proteste. Fokus kampanje usmjeren je na golemu žutu patku koja je postala javno prepoznatljiv simbol inicijative.
Nakon noćnog rušenja pod fantomkama u četvrti Sava mala u proljeće ove godine, protest je ušao u novu fazu. Protesti u međuvremenu okupljaju respektabilan broj politički i socijalno različitih nezadovoljnika, a vlast pokušava trikovima i javnom difamacijom organizatora učiniti pokret nepopularnim. U međuvremenu protestne organizacije niču i u drugim dijelovima Srbije te se umrežuju u platformu "Građanski front".
