Povodom nedavne najave poskupljenja električne energije, te u svjetlu povremenih rasprava o privatizaciji (dijela) Hrvatske elektroprivrede, odlučili smo provjeriti tko plaća najskuplji, a tko najjeftiniji kilovatsat u Europi, te je li baš svima cijena najvažnija?
.
Podaci Europskog statističkog ureda EUROSTAT-a o cijeni električne energije za kućanstva u zemljama Europske unije i njenim potencijalnim budućim članicima na prvi su pogled sasvim očekivani. Najskuplji kilovat-sat električne energije u Europi plaćaju Danci. Stanovnici bogate sjevernoeuropske države struju plaćaju 50 posto više od prosječne cijene na razini 28 zemalja Europske unije, koja je 2016. godine iznosila 0,205 eura odnosno 1,54 kune za 1 kWh. Nešto niže cijene od Danaca, plaćaju potrošači u Njemačkoj i Belgiji.
Hrvatska se po cijeni električne energije u prošloj godini (0,133 eur/kWh) smjestila na 22. mjesto unutar Europske unije, između Poljske i Malte, u kojima je električna energija također oko 35 posto jeftinija od EU-prosjeka. Najniže račune za električnu energiju plaćala su pak domaćinstva u Bugarskoj, tek četrdeset posto prosječne cijene na razini cijele EU. U krugu potencijalnih kandidata za članstvo, električna energija je najjeftinija u Ukrajini, gdje su potrošači plaćali tek desetinu cijene struje u Danskoj, odnosno tek sedminu prosječne cijene u 28 članica Europske unije. Nešto skuplja nego u Ukrajini, ali još uvijek daleko ispod EU-prosjeka je električna energija u Srbiji, te na Kosovu.
Sveukupno gledajući, cijena električne energije uglavnom korespondira s ostalim cijenama odnosno prosječnom plaćom u pojedinoj zemlji. Najznačajnije iznimke predstavljaju Nizozemska i Latvija u kojima je 2016. godine cijena kilovat-sata električne energije bila gotovo identična (0,16 eur/kWh) iako se ove dvije zemlje po prosječnoj zaradi i ostalim troškovima života u pravilu nalaze na različitim rubovima grafičkih prikaza.
No, osim aktualnih cijena električne energije, zanimljiv je podatak i o kretanju cijena u pojedinoj zemlji u trogodišnjem ciklusu između 2014. i 2016. godine. U navedenom razdoblju cijena električne energije za kućanstva u Belgiji je povećana čak 34 posto, a u Latviji za 24 posto. Istovremeno, cijena električne energije u najvećem broju europskih zemalja, uključujući Hrvatsku, ostala je ista ili je čak malo snižena. Najviše razloga za zadovoljstvo imali su potrošači na Cipru gdje je cijena električne energije u trogodšinjem razdoblju spuštena za čak 32 posto.
_YB17.png){kind=link}
No, za rastući broj potrošača u zemljama Zapadne Europe, cijena kilovat-sata nije odlučujući ili barem nije jedini faktor pri izboru distributera električne energije. Sve više potrošača odlučuje se za opskrbu skupljom strujom generiranom iz obnovljivih i po okoliš manje štetnih izvora energije. Tzv. ekološka struja (njem. Ökostrom) proizvodi se iz obnovljivih izvora poput solarnih elektrana, vjetro-elektrana, hidro-centrala i plina. “Ekološka struja” nije jednoznačajan pojam. Kako bi lakše doskočili fantaziji distributera u marketinškom oglašavanju, kupci električne energije mogu se orijentirati prema zertifikatima koji potvrđuju gdje je proizvod zaista proizveden. Odluka o prelasku vlastitog domaćinstva na ekološku struju čini se kao kap u moru koja zasigurno neće zaustaviti klimatske promjene. No kumulativni efekt napora države, privatnih ponuđače i sve većeg broja pojedinaca odlučnih u namjeri korištenja električne energije iz manje štetnih izvora je impresivan. Već 2015. godine čak 195 milijardi Kw/h, odnosno 30 posto električne energije u Njemačkoj se proizvodilo iz obnovljivih izvora. Uz ovakve trendove izgledno je da će Njemačka doseći zadane ambiciozne ciljeve u transformaciji proizvodnje električne energije s ciljem zaštite okoliša. Strateški cilj njemačke države je do 2025. godine proizvoditi barem 40 posto električne energije iz obnovljivih izvora, dok bi se do 2035. taj postatak trebao povisiti na 60 posto. Važnu ulogu u tom procesu imati će svakako i građani. Iz obnovljivih izvora već danas se u Njemačkoj proizvodi više električne energije nego što su ukupne potrebe svih kućanstava u zemlji, no trenutno je koristi nešto manje od jedne četvrtine svih kućanstava u Njemačkoj. Velika odgovornost leži također i na državi koja se obvezala do konca 2022. godine ugasiti sve nuklearne elektrane na području Njemačke. U 2016. godini nešto više od 13 posto električne energije u Njemačkoj dolazilo je iz nuklearnih elektrana, što predstavlja smanjenje od jedan posto udjela atomske energije u ukupnoj proizvodnji električne energije u odnosu na prethodnu godinu. Hoće li rok za zatvaranje biti ispoštovan pokazat će se za nešto više od pet godina. U svakom slučaju, zatvaranje nuklearnih elektrana predstavlja tek jedan dio transformacije proizvodnje električne energije u Njemačkoj i drugdje. Kada će Njemačka moći u potpunosti odustati od porizvodnje električne energije iz ugljena, u ovom se trenutku ne može prognosticirati. U prošloj su godini naime lignit i kameni ugljen predstavljali dva najznačajnija izvora električne energije iz kojih je proizvedeno čak 40 posto iste.
U usporedbi s drugim europskim zemljama Hrvatska po pitanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, statistički gledano uopće ne stoji loše. Prema podacima EUROSTAT-a, udjel električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora u Hrvatskoj je 2015. godine iznosio 23 posto, u usporedbi s 13 posto na razini Europske unije, prvenstveno zahvaljujući značajnom udjelu energije proizvedene iz otpada i bio-mase. U slijedećim godinama biti će zanimljivo vidjeti hoće li u Hrvatskoj doći do značajnijeg rasta proizvodnje energije u vojetroelektranama i solarnim parkovima, te hoće li potrošači u Hrvatskoj također (moći) birati ponuđače koji proizvode struju isključivo iz obnovljivih izvora. Veliko je pitanje također kada će biti zatvorena Nuklerana elektrana u Krškom. Prema pojedinim medijskim navodima, nuklearka iz koje električnu energiju dobivaju i hrvatski potrošači u funkciji bi mogla ostati čak do 2043. godine.
.
_YB17-de.png){kind=link}