Predsjednik Gradskog vijeća Novske pokušao je u listopadu ove godine sa sjednice tog tijela izbaciti novinara agencije HINA. Prijetio je i mijenjanjem poslovnika kako bi sjednice, kojima može prisustvovati svaki građanin, zatvorio i omogućio pristup samo akreditiranim novinarima. Istodobno, iz gradskog proračuna Novske samo je ove godine medijima isplaćeno više od pola milijuna kuna – u cilju što boljeg informiranja građana o poslovima Grada.
Novska je među prvima odgovorila na naš zahtjev prema Zakonu o pravu na pristup informacijama u kojem pitamo o ulaganjima u medije iz lokalnih proračuna. Zahvaljujući platformi ImamoPravoZnati.org bilo je moguće poslati 576 upita isti dan. Nakon mjesec dana dobili smo 367 odgovora, dakle više od polovice.
Detaljni podaci o financiranju medija i dalje nedostupni
Zanimalo nas je kako i koliko jedinice lokalne i područne samouprave ulažu u bolje informiranje građana na području svoje uprave. Tražili smo ugovore o materijalnim uslugama, subvencije, donacije, sponzorstva, diskrecijske odluke i plaćanja temeljem suvlasništva ili vlasništva medija, uvjereni da smo time sve pokrili – ali nismo. Većina je dostavila samo iznose temeljem ugovora, donacije i subvencije, ali ne i plaćanja po narudžbenicama i računima.
Na temelju takvih, nepotpunih podataka, iz proračuna jedinica lokalne i regionalne samouprave medijima je u posljednje dvije godine isplaćeno preko 100 milijuna kuna. Po narudžbenicama, gdje podaci nisu potpuni, isplaćeno je 4,3 milijuna, subvencije, donacije i ostale nepovratne financijske pomoći stajale su gotovo 14 milijuna, a ugovori 84,6 milijuna kuna.
Iz gradskog proračuna Novske tako se lani i ove godine najviše ulagalo u Radio postaju Novska, ukupno preko milijun kuna od 1. siječnja 2016. do listopada ove godine. Nešto više od sto tisuća kuna stajali su u istom razdoblju ugovori s Nezavisnom televizijom, a ove godine iznos od 24.000 kuna plaćen je tvrtki Ciudad Primera koja na svojoj mrežnoj stranici gradonačelnik.hr prodaje oglašavanje pod određenim kriterijima – stoji u ugovorima koje potpisuju s gradovima.
Radio postaja Novska u većinskom je vlasništvu Grada Novske, a prema ugovoru obavezna je medijski predstavljati Grad u emisijama gdje gostuje gradonačelnik i drugi predstavnici grada, prenositi aktualni sat i sjednice Gradskog vijeća, objavljivati natječaje i čestitke te pratiti gradske manifestacije i one kojima je grad pokrovitelj. Uz to, grad financira kupovinu Novljanskog vjesnika kojem Radio postaja Novska tako postaje nakladnik.
Ciudad provodi komparativnu analizu upravljanja gradskim proračunima na temelju koje slaže liste deset najboljih, a svojim klijentima – gradonačelnicima – nudi mogućnost ‘sukreiranja’ tema tako da predlože izdvajanja za poduzetništvo, stipendije, dječje vrtiće ili povlačenje sredstava iz EU fondova, u čemu god da se ističu, kao kriterij za ulazak na neku od listi. Ima ih raznih i dijele se prema veličini na velike i male, pa prema regiji – zapravo je praktično nemoguće ne naći se na nekoj nakon što mjesečne uplatite od 2.000 kuna neto.
Bez obavijesti da se radi o – plaćenom sadržaju
Nezavisna televizija ugovorom nudi svima otprilike isti paket – u različitim količinama ovisno o iznosu. Broj razgovora u obliku intervjua u emisiji „5×5“, broj reportaža, minute priloga u emisiji „Kronika“ i broj emisija „Za kormilom“. Kao i ostali, ni ovaj ugovor nigdje ne obvezuje nakladnika da publiku obavijesti kako se radi o plaćenom sadržaju. Mjesec dana koliko je trajalo skupljanje podataka pratili smo medijske sadržaje – emisije i priloge koji se spominju u ugovorima – i niti jednom nismo naišli na oznaku plaćenog sadržaja u informativnim emisijama čija se minutaža pojavljuje u ugovorima o poslovnoj suradnji.
Nezavisna televizija surađuje s najvećim brojem lokalnih jedinica; 50-ak u prošloj, a u ovoj njih 34 uplatilo je Mreži TV gotovo šest milijuna kuna. Odmah za Nezavisnom, na drugom mjestu je Z1 televizija koja, međutim, ima samo jednog velikog ‘sponzora’ – Grad Zagreb. Od 4,7 milijuna koliko je iz ova televizija povukla, 3.9 milijuna je iz proračuna Grada Zagreba, a ostatak iz Velike Gorice.
Način na koji Velika Gorica ulaže proračunska sredstva u promidžbu i informiranje također privlači pažnju. I ovaj grad najviše je ulagao u radijsku postaju koja pokriva područje njihove uprave. Lani je E-Radio iz proračuna Velike Gorice dobio oko 400 tisuća kuna, a ove godine gotovo dvostruko više.
Promjena vlasti- jednim medijima smrkne, drugima svane
Što zapravo žele gradonačelnici, načelnici i župani od medija koje plaćaju po proračunskim stavkama možda najzornije prikazuje cjenik Vinkovačke televizije. Tamo reportaža trajanja do pet minuta stoji dvije, a studijska emisija do 15 minuta tri tisuće kuna. Ne treba biti medijski stručnjak da bi se zaključilo kako produkcija reportaže mora biti skuplja od minute u studiju – no zakoni ponude i potražnje imaju vlastitu logiku.
Većina ugovora koje smo dobili na uvid navodi da sugovornike za gostovanja u studiju i u sličnim slučajevima odobrava naručitelj, dakle načelnik, gradonačelnik, župan ili osoba koju ovlasti. Istodobno, i izbor medija s kojima će biti sklopljena suradnja temelji se uglavnom na odluci načelnika, gradonačelnika, župana. Prema dostupnim podacima, osim Grada Šibenika, javni poziv za sufinanciranje sadržaja medija raspisuje još samo Grad Zagreb. Pravilnik propisuje kriterije natječaja, a u slučaju Grada Zagreba – pristigle prijave ocjenjuje Povjerenstvo koje imenuje gradonačelnik koji na kraju odlučuje i o potpisivanju ugovora.
Grad Zagreb samo na ovaj način prošle je godine u lokalne medije uložio 11,2 milijuna, a ove 11 milijuna kuna, i to su jedini podaci koje smo od Grada na upit dobili. Tražili smo dodatno ugovore i kartice isplata po kontu medijskih usluga, pa odgovor još čekamo. Za to vrijeme na tražilici javne nabave Narodnih novina Grad Zagreb objavio je u zadnje dvije godine tri natječaja samo za oglašavanje u dnevnim novinama, ukupno vrijednih 10,6 milijuna kuna.
Koliko lokalni mediji ovise o dobroj volji političara na vlasti, osobito tamo gdje za njih nema drugih izvora financiranja, najbolje svjedoči slučaj Hrvatskog radija Gospić. Premda je Grad Gospić 100-postotni vlasnik radija, ove godine novi je gradonačelnik, HSP-ov Karlo Starčević, odlučio ne trošiti na ugovaranje promidžbe i informiranja. Radio je lani iznosom od 135 tisuća kuna još sufinancirala Ličko-senjska županija, ali i tamo se vlast promijenila. Novi župan, HDZ-ov Darko Milinović, uzda se više u lokalne portale. Time je županija značajno srezala troškove promidžbe i informiranja, a Hrvatski radio Gospić ostao bez sredstava.
Najveći gubitnik posljednjih lokalnih izbora ipak je Dubrovačka televizija. Iz proračuna Grada Dubrovnika ove je godine dobila čak milijun kuna manje nego lani. Odlukom novog gradonačelnika, HDZ-ovog Mate Frankovića, gradski je proračun na medijskim uslugama ove godine ukupno uštedio oko dva milijuna kuna. Polovicu tog iznosa upravo na DU TV.
Osječko-baranjska županija nije puno uštedjela. Smjenom vlasti profitirala je Osječka televizija koja za lanjskog mandata HDSSB-ovog župana Vladimira Šišljagića nije dobila niti lipe. Ove godine iz proračuna joj je namijenjeno 400-tinjak tisuća kuna. Usluge Televizije Slavonije i Baranje koje je županija lani platila oko 700 tisuća kuna, izborom HDZ-ovog Ivana Anušića za novog župana ove godine su postale nepotrebne.
Za dostavu informacije platite – pet kuna
„Mi nemamo drugih ugovora nego s Nautic radijem. To je nedavno od bivših vlasnika preuzela Jadranska radijska mreža, tako su valjda dogovorili s Agencijom za elektroničke medije, a nama je važno da je radio ostao tu. Sami ga ne bi mogli financirati“, rekla nam je službenica za informiranje koja brine o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama u Komiži na Visu. Druge podrške Radio Nautic na ovom udaljenom otoku ne može niti imati.
Na lokalnoj medijskoj sceni preuzimanje manjih medija nije neobična pojava, kao niti udruživanje u mreže. Svoje interese na ovom terenu prepoznaju i nacionalni mediji. RTL Hrvatska tako je preuzela šibenski, dubrovački, varaždinski, karlovački, zadarski… lokalne portale s kojima je prethodno surađivala. Novi list ima specijalizirano goransko i otočno izdanje, Styria također trguje specijalnim prilozima, konferencijama, okruglim stolovima što čini i Hanza Media koja u vlasništvu ima i Dubrovački vjesnik, Šibenski list, Slobodnu Dalmaciju. Samo ova tri nacionalna nakladnika od prošle, do studenog ove godine povukla su iz lokalnih proračuna barem 12 milijuna kuna.
Malo koji od tih ugovora uopće spominje uređivačku i novinarsku autonomiju osim načelnog pozivanja na poštivanje zakonskih propisa koji se odnose na medije – a što postoji u ugovorima Radio Kaja, Nezavisne televizije te Zagorje Internationala koji u ugovoru jedini navodi i autonomiju urednika u planiranju i objavi sadržaja. Pojedini ugovori sastavljeni su tako da nude usluge profesionalnog novinarskog tima za naručitelja koji nema kadrovske i tehničke resurse da svoje informacije sam uredi i oblikuje.
Podaci o proračunskim ulaganjima u medijske usluge nisu nedostupni – samo ih je teško prikupiti. Tako i pojedina tijela, nisu odbijala ispuniti zahtjev, ali su ga nastojala otežati. Iz Općine Okrug tražili su uplatu pet kuna u proračun – to je kuna po kopiranoj stranici kako nam je ovaj trošak uvida u Katalog informacija kasnije specificirala službenica. Odgovor je stigao, ali bez ijedne kopirane stranice dokumentacije. Dvadesetak službenika tražilo je ispunjen obrazac, jer takva su pravila arhiviranja spisa, nekolicina je tvrdila kako zahtjev uopće nije informacija u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, i prestali se javljati kad smo ga dopunili i tražili sklopljene ugovore i kartice konta.
Bez medijske politike nema ni kriterija financiranja
Dvjestotinjak lokalnih i područnih samouprava nije dostavilo odgovore na zahtjev, među njima oko 80 ga je potpuno ignoriralo. Tek desetak je dostavilo i skenirane ugovore, njih sedam kartice konta. Nekolicina nas je uputila da podatke objavljuju na službenoj internetskoj stranici – no pristup do njih nije uvijek ‘intuitivan’, sadržaj nije uvijek ažuriran i dostupni podaci premalo otkrivaju o sadržaju ugovora.
Ipak, netransparentnost vlasti u poslovanju s medijima nije samo lokalni problem. Izvještaj za 2016. o oglašavanju tijela državne uprave i tvrtki u većinskom državom vlasništvu Vijeće za elektroničke medije do danas nije objavilo na svojoj stranici. Sabor RH nije još raspravljao ni Izvješće iz 2014. o radu ovog tijela zaduženog za regulaciju i nadzor zakonitog poslovanja elektroničkih medija.
Ulaganja u medije iz državnog proračuna u prošloj i ovoj godini mogu se pronaći na internetskoj tražilici državne riznice. Prošle godine taj iznos je premašio 50 milijuna kuna i približio se iznosu od 56.8 milijuna kuna koliko smo izračunali da je iste godine u medije uloženo iz lokalnih proračuna općina, gradova i jedinica koje su odgovorile na zahtjev.
Istodobno, Fond za pluralizam godišnje distribuira do 40 milijuna kuna prema jasnim programskim kriterijima i usuglašenim Pravilnicima koji jamče da ista pravila vrijede za sve jednako, a ugovorena sredstva ne ovise o slobodnoj procjeni pojedinca. Emisije koje se sufinanciraju iz Fonda jasno su označene u programima nakladnika, a postoji i služba nadzora koja prati emitiranje ugovorenog sadržaja.
Zašto se onda od ukupnog iznosa od 150 milijuna kuna – koliko smo izračunali da su mediji prošle godine primili iz državnog, lokalnih proračuna i Fonda – manje od trećine troši prema jasnim kriterijima za proizvodnju sadržaja u javnom interesu, i s jamstvima da će novac biti namjenski potrošen.
Iako se radi o jedva desetini ukupne marketinške potrošnje koja je lani dosegla umalo milijardu i pol kuna prema podacima koje objavljuje Hrvatsko udruženje društava za tržišno komuniciranje, sa 150 milijuna kuna država vjerojatno spada u red većih oglašivača. To je iznos nakon kojega se, prema još važećem Zakonu o strateškim investicijskim projektima, ulaganje smatra strateškom investicijom. Medijska strategija – iako se na njoj radi već šest godina – nije još niti u nacrtu. Kao i s medijskim budžetima valjda, kako se promijeni vlast, i kriteriji se mijenjaju. Trenutno ih u medijskoj politici nemamo.