Pogled iza kulisa zelenog poluotoka: intervju s Dušicom Radojčić, udruga Zelena Istra

Zelena Istra je nevladina, nestranačka i neprofitna udruga građana utemeljena 1995. godine. Rad udruge na području zaštite okoliša i prirodnih bogatstava, te na promicanju društvene pravednosti prepoznat je i izvan granica Istre. Udruga je dobitnik više pohvala i priznanja, uključujući i priznanje Vlade za poticanje volonterstva u Republici Hrvatskoj, te priznanja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva za opći doprinos zaštiti okoliša. Više informacija o udruzi Zelena Istra moguće je pronaći na web stranici http://www.zelena-istra.hr/.
.
Gospođo Radojčić, recite nam za početak, što biste izdvojili kao specifičnosti Pule i Istre u odnosu na ostatak Hrvatske?
.
Zemlju čine ljudi, pa se iz brojki o stanovništvu već puno može zaključiti. Istra je 1910. imala 265.000 stanovnika, od toga 126.500 Hrvata, 98.500 Talijana, 12.500 Nijemaca, 10.500 Slovenaca i 17.000 ostalih. Broj i omjer pripadnika različitih naroda mijenjao se u skladu s turbulentnima povijesnim zbivanjima, tako da su danas u Puli, na primjer, rijetke obitelji čiji se korijeni pružaju dalje u povijest. Istra danas ima manje stanovnika nego prije sto godina, samo 208.000 prema popisu iz 2011. Talijana je ostalo malo - 12.500 , ali je zanimljivo da je regionalnu pripadnost – Istrijan/ Istrijanka istaknulo oko 25.000 stanovnika. Pored izraženog regionalnog identiteta, specifičnost je također da čak 70% stanovnika Istre živi u gradovima, te visoki postotak visokoobrazovanih, viši u odnosu na gotovo sve druge regije u Hrvatskoj, uz iznimku Primorja i Zagreba. Iz loših povijesnih prilika stalnih sukoba, promjena vlasti i država, prisilnih iseljavanja i useljavanja, Istra je izvukla dobru lekciju – toleranciju. Nacionalizam i šovinizam, tako drag u nekim drugim krajevima, ovdje se ne prima u većoj mjeri. Doduše «zaostalog» mentaliteta svugdje ima pa tako i onog koji ljude dijeli na naše i furešte ili «od tu» i «priko Učke».
.
Udruga Zelena Istra djeluje još od sredine devedesetih godina prošlog stoljeća. Kroz dva desetljeća bez sumnje se mnogo toga u Istri promijenilo. Koje trendove i tendencije uočavate posljednjih godina u sferi upravljanja javnim i prirodnim dobrima?
.
Kad je okoliš u pitanju istaknula bih opasnu tendenciju uništavanja priobalnog pojasa, on je najugroženiji. Zaštićeni obalni pojas predstavlja samo 9% ukupnog kopna Istre, a na njemu živi 50% ukupnog stanovništva Istre. Zanimljivo je kako turisti biraju kuće za odmor na selu i do 20 i 30 km udaljene od mora, ali planeri svejedno dopuštaju izgradnju apartmanskih zgrada tik uz more. Servilnost stručnjaka s područja prostornog planiranja politici i investitorima odrazit će se dugoročno negativno na kvalitetu života. Građani to shvaćaju pa sve češće organiziraju inicijative za spas nekog rekreacijskog ili zelenog područja, odnosno područja uz more koje drže temeljem kvalitete svog života. Najnovija inicijativa je ona u Labinu za spas Prtloga, mi smo imali više takvih u Puli, protiv apartmanizacije lučice Delfin, protiv turistifikacije Muzila itd.

Političari se u istri nimalo ne razlikuju od svojih kolega u drugim dijelovima zemlje i ne shvaćaju da se razvoj ne mora događati nauštrb prirode i okoliša, tj. da bi se on trebao koristi upravo za njihovu zaštitu i unapređenje. Tako su politika i o njima ovisna struka novim županijskim planom predvidjeli povećanje turističkih smještajnih kapaciteta za 34.300 postelja od čega je 20.000 ili čak 58% u priobalju bez ikakvog razmatranja dopustivog opterećenja prostora, bez mjera za sprečavanje dužobalnog spajanja građevinskih područja naselja ili ograničavanja gradnje u uskom obalnom pojasu, bez mjera kojima bi se potaknula okolišno odgovorna, zelena koncepcija razvoja turizma.

Negativni trend je i korupcija odnosno jedan od njenih oblika – klijentelizam, koji su zatrovali mnoga područja javnog, gospodarskog i političkog života u Istri. Korupcijom jedni postižu sve, najviše ono na što nemaju pravo ili za što nisu sposobni i stručni, dok se istovremeno drugima uskraćuju i osnovna prava. Političkim klijentelizmom potkupljuje se uslugama, npr. dijeljenjem položaja ili zapošljavanjem. Za njega je karakteristično da se stranački interes štiti tako što se pristup pozicijama, poslovima ili informacijama koje bi trebale biti na raspolaganju svima pod jednakim uvjetima omogućava samo podobnima. Takav korumpirani način dijeljenja pozicija u tijelima javne vlasti u Istri je svakodnevica. Upravo klijentelizam smatram osnovnom kočnicom razvoja jer na odgovorna mjesta ne dolaze stručni već samo podobni ljudi. On je postao toliko uobičajen da ga mnogi već smatraju normalnim, a takvo stanje nepromjenjivim. Glavni nositelji takvih praksi je IDS koji je u Istri na vlasti 25 godina.
.
Prijeđimo na konkretne primjere upravljanja javnim i prirodnim dobrima. Recite nam za početak kakva je situacija po pitanju odvojenog prikupljanja i reciklaže otpada u Puli i Istri?
.
Po količini proizvedenog komunalnog otpada u 2015., Istra je na prvom mjestu među županijama i sa svojih oko 200.000 stanovnika proizvodi više otpada od Zagreba. To je zato što najveće količine komunalnog otpada iz turizma nastaju upravo u našoj županiji. Iako su se komunalna poduzeća upravo probudila iz dugog sna kada je odvojeno prikupljanje u pitanju, ono što se trenutno čini nije dovoljno, naročito po pitanju edukacije građana. Ne možete očekivati da će ljudi koji su navikli opasni otpad bacati zajedno s kućnim u kontejnere, a glomazni po šumarcima i padinama odjednom promijeniti ponašanje samo zato što ste kupili tri šarena kontejnera.
Komunalna poduzeća naplaćivala su odvoz otpad po metru kvadratnom stana, a onda da bi prevarili zakon, kvadrate su pretvorili u litre, pa naplaćuju po volumenu stana umjesto po volumenu proizvedenog otpada, tako da ljudi nisu razvili osjećaj odgovornosti i financijskih učinaka svog ponašanja.
S druge strane imate već spomenuti politički klijentelizam pri zapošljavanju u komunalnim poduzećima, pa na direktorska mjesta dolaze neuki, nezainteresirani i nesposobni ljudi. Sjećam se kada smo prije više godina jednom novom direktoru komunalnog poduzeća, mladom ideesovcu došlom na tu poziciju bez ikakvog iskustva i specifičnog znanja, doveli radi suradnje direktora jednog talijanskog komunalnog poduzeća koje je ostvarivalo stopu odvajanja otpada od 90%. No on je odbio ponuđenu suradnju uz opasku da su naši ljudi drugačiji, da je nemoguće promijeniti njihovo ponašanje i da nema smisla reciklirati otpad. Da smo tada počeli, danas bismo se i mi mogli hvaliti visokim standardima u politici gospodarenja otpadom. Na takve stvari mislim kada kažem da politički klijentelizam koči razvoj, školuju se ljudi koji ne mogu naći posao pa svoje sposobnosti ostvaruju u Irskoj, a istovremeno imamo npr. nekompetentne direktore komunalnih poduzeća.
.
Smiješno je također da se uspješnost pravilnog gospodarenja otpadom mjeri količinom odvojeno prikupljenog otpada, a ne mjerom u kojoj se on reciklira. Imate apsurdnu situaciju u kojoj komunalna poduzeća stavljaju kontejnere za odvojeno prikupljanje otpada, a onda otpad koji su građani odvajali bace na deponij za ostali miješani otpad. Razlog je što nemaju sortirnice gdje se otpad iz kontejnera može odvajati kako bi se dobila upotrebljiva sirovina. Smiješno je da organski otpad čini najveći dio našeg kućnog otpada (kuhinjski i vrtni čine 37% u sastavu kućnog otpada), a da se on ne izdvaja. Organski otpad se lako može ponovo iskoristiti i time bi odmah smanjili 40% količine proizvedenog otpada. Bitan je nedostatak sustava gospodarenja otpadom i to što nema ponude burze otpada odnosno sustava ponude i potražnje otpada.
I u Hrvatskoj ima dobrih primjera i pokušaja pametnijeg ponašanja s otpadom. Jedan je svakako i osnivanje zadruga za ponovnu uporabu tekstila. Jedna takva zadruga, Humana nova, upravo je registrirana i u Istri te u suradnji s međimurskom zadrugom istog imena radimo na skorom otvaranju županijskog centra za ponovnu uporabu u Labinu.
.
Posljednjih godina veliku buru izazvale su najave gradnje golf-terena u Istri. Kakva je aktualna situacija po tom pitanju?
.
Zelena Istra ovom se temom bavi već deset godina. Što se tiče golf-terena, najprije ih je u županijskom prostornom planu bilo 24. Na temelju toga već je izdano preko deset dozvola odnosno rješenja o njihovoj prihvatljivosti za okoliš, no samo je jedan projekt realiziran. Onda je zbog velikog negodovanja javnosti Županija najavila bitno smanjenje njihovog broja u prostornom planu. Ponadali smo se da je zdrav razum ipak prevladao, ali smo se prevarili. Nema zdravog razuma u prostornom planiranju i politici, uništila ga je bolest pogodovanja i korupcije. Tako da je u novom županijskom planu sada ucrtano 20 lokacija za golf komplekse. Tri predložene lokacije za golf s pripadajućom apartmanskom izgradnjom nalaze se na područjima Nacionalne ekološke mreže, a većina golf igrališta nalazi se u zaštićenom obalnom pojasu. Loše i pristrane studije utjecaja na okoliš plaća investitor, a povjerenstva za njihovu procjenu ih u pravilu usvajaju.
Smiješna je demagogija kojom izrađivači prostornog plana, koji je temeljni instrument zaštite okoliša, nastoje opravdati tolika golf-igrališta, predstavljajući ih kao javni interes. U poglavlju «Sport i rekreacija stanovništva» županijskog prostornog plana navode se golf i polo igrališta. Mi smo im predložili da ga dopune i lovom na lisice, koji Istrijani vole i prakticiraju otprilike isto kao i golf i polo. Trenutno je u izradi Akcijski plan razvoja golfa u Hrvatskoj u kojem se investitori opet nastoje osloboditi financijskih obveza plaćanja komunalne naknade na golf-terene izmjenom propisa kojom bi se bitno smanjile naknade ili ukinule naknade za šumsko zemljište, itd. Investitorima se također pogoduje kroz proglašenje gradnje golf-igrališta strateškim projektima kako bi se zaobišle institucije na lokalnoj razini.

Što se trenutno događa s projektom Brijuni Rivijera i kakva će biti sudbina poluotoka Muzil u Puli? U medijima se povremeno spominje izgradnja velikog turističkog rezorta na prostoru nekadašnjeg vojnog kompleksa. Jeste li upoznati s projektom i što mislite o njemu?
.
Mediji bi zbilja trebali prestati afirmativno govoriti o tom projektu. Radi se o projektu koji nikada nije imao potporu u lokalnoj zajednici niti se zna kakve bi koristi iz njega proizašle. Nametnut je na nedemokratski način, zaustavio je već 15 godina svaki mogući razvoj na tom području i ima mnoge elemente korupcije. Priča o projektu se podgrijava kroz svaku novu vlast. Pri tome zgrade na poluotoku koje su prije 15 godine još bile relativno upotrebljive sada to više nisu.
Čujem sad da i novi ministar govori o oživljavanju tog mrtvaca - Brijuni rivijere kroz projekt na Muzilu. Dakle, i dalje se gura model turističke enklave za bogate, jedan investitor na 99 godina za područje od 170 hektara koje zauzima četvrtinu površine grada, umjesto da se te zone koriste za razvoj lokalnog gospodarstva.
Zato treba ponoviti još jednom: tvrtka Brijuni rivijera ni nakon 13 godina od osnivanja nije ispunila nit jedan od zacrtanih ciljeva - do danas nije ostvarena ni jedna investicija niti je otvoreno niti jedno od tisuća obećanih radnih mjesta. Ali neki jesu prosperirali: davale su se visoke plaće ideesovim političarima, a tvrtka je bila odskočna daska za njihove političke i poslovne karijere. Tako je za neuspjehe Brijuni rivijere jedan bivši direktor (Veljko Ostojić) nagrađen ministarskim mjestom, a drugi bivši direktor Brijuni rivijere (Ratomir Ivičić) je postao direktor Hrvatske turističke zajednice.
Na jedinom području za koje je dodijeljena koncesija, Katarina i Monumenti u Puli, od 2012. do danas se također nije dogodilo ništa. Koncesiju je dobio Danko Končar. Zato je naročito zanimljiva informacija da je bivši župan Ivan Jakovčić, danas zastupnik u Europskom parlamentu, od prošle godine predsjednik upravnog odbora Afarak grupe, kompanije čiji je većinski vlasnik baš Danko Končar.
.
Ideja izgradnje adrenalinske plaže u uvali Valovine izazvala je dosta bure prošle godine. Možete li nam pojasniti o čemu je riječ?
.
Uvijek ista priča o netransparentnosti u upravljanju javnim dobrom i pogodovanju pojedincima povlaštenim informacijama. No ujedno, to je i dobar primjer kako zainteresirani i aktivni građani mogu mijenjati praksu.
Ukratko, riječ je o tome da su svi koji imaju obalu u svojoj nadležnosti dužni izraditi Plan upravljanja pomorskim dobrom, koji sadrži i koja se koncesijska odobrenja za gospodarske aktivnosti mogu odobriti. Donošenje planova događa se daleko od očiju javnosti, pa svi zainteresirani ne mogu konkurirati. U konkretnom slučaju ugostiteljskog objekta i adrenalinskih sportova na jednoj od najomiljenijih nedirnutih stjenovitih plaža u Puli – Galebovim stijenama - investitor je 19.4. zatražio odobrenje, 21.4. je donešen Plan upravljanja Pomorskim dobrom, a 4.5. mu je Vijeće za davanje koncesijskih odobrenja to i odobrilo i to retrogradno s početkom važenja od 21.4. U petnaestak dana je sve bilo riješeno. Građani su o svemu saznali kad su bageri već uklonili dio vegetacije iznad Galebovim stijena, organizirali se u inicijativu za očuvanje tog dijela obale i u tome i uspjeli. Taj dio obale unutar je Nacionalne ekološke mreže, no takvim se sitnicama Grad Pula ne zamara…
Slični slučaj imamo i jednu uvalu dalje – u uvali Valovine gdje je Županija dala mogućnost izgradnje ogromnog ski-lifta na području Nacionalne ekološke mreže, pa smo zbog toga pokrenuli sudsku tužbu.
.
Kako riješiti problem uređenja plaža? Postoji li rješenje koje bi pomirilo zahtjeve ugostitelja i potrebu očuvanja prirodnih i kulturnih dobara?
.
Pa naravno da postoji, suvremeni trendovi uređivanja plaža nalažu očuvanje prirodne obale i smještanje gospodarskih djelatnosti na, na primjer, platforme, umjesto uništavanja, poravnavanja ili betoniranja kamenite obale, odnosno na «sekundarne plaže» - to jest na zemljište u neposrednom kontaktu s kamenitom obalom.
No u Istri je još uvijek aktualan primitivni način tzv. uređivanja plaža potpunim uništavanjem prirodne konfiguracije terena i života na tom dijelu obale. Primjera u posljednje vrijeme ima jako puno. U Gradu Vodnjanu se hvale «uređivanjem» nešto više od četiri od ukupno devet kilometara obale u svojoj nadležnosti pretvaranjem prirodne kamenite obale u makadamsku autocestu, ravnanjem bagerima i nasipavanjem tucanikom iz kamenoloma. Posljednjim nevjerojatnim potezom u makadamski put pretvorili su čak dva kilometra prirodne kamenite obale.
U Općini Medulin ravnaju, nasipavaju, betoniraju kako im se prohtije. U Puli da bi izbjegli procjenu utjecaja na okoliš formalno rascjepkaju jedan veliki zahvat na više malih pa radove provode bez ikakve ocjene i brige o mogućim utjecajima. Ili prilikom radova na obnovi sustav odvodnje, fekalni mulj iz starog kolektora jednostavno nasipaju na obalu. Fažanski kanal je ekstremni primjer bespravnog nasipavanja morske obale šljunkom i građevinskim otpadom. Nasipavao se uvijek ograničeni dio morske obale pa se na taj način izbjegavala procjena utjecaja na okoliš. S godinama je tako veći dio, oko 60% morske obale Fažanskog kanala, zatrpan materijalom koji nije morskog porijekla.
.
U publikaciji «Morska staništa – inventarizacija i praćenje stanja» Državnog zavoda za zaštitu prirode, kao glavni uzrok ugroženosti biocenoze mediolitorala navedene su ljudske aktivnosti, uz napomenu da ih naročito ugrožava gradnja u obalnom pojasu i niveliranje neravne stjenovite obale da bi se dobile površine pogodne za kupače, što nanosi trajne štete. Među mjerama zaštite naveden je i prijedlog zabrane betoniranja i gradnje neposredno uz obalu te zabrane nasipanja mora na mjestima gdje ta staništa još nisu degradirana.
Glavni uzrok opisanim zahvatima na obali je inertnost nadležnog Ministarstva zaštite okoliša i neprofesionalnost i podmitljivost ovlaštenika za izradu elaborata zaštite okoliša. Za svaki zahvat na pomorskom dobru potrebno je napraviti ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš. Neki jednostavnu krenu u zahvat bez ikakve brige o tome, a neki formalno pokrenu postupak koji pretpostavlja izradu elaborata zaštite okoliša. Nepošteni ovlaštenici naprave elaborat kojim uvijek ocijene da nije potrebno raditi procjenu utjecaja na okoliš, a Ministarstvo zaštite okoliša takve elaborate usvaja bez provjeravanja njihove vjerodostojnosti. Kad slučaj prijavimo inspekcijama zaštite okoliša, prirode ili pomorskog dobra, rezultati su poražavajući. Niti se šteta sanira niti odgovorni odgovaraju za počinjenu štetu. Tako da je kršenje zakona o zaštiti okoliša i prirode zapravo vrlo isplativo. Budući da su novčane sankcije i kaznena odgovornost svaki puta izostali, može se očekivati da će se takvi postupci nastaviti. Prekršitelji će i dalje biti poticani visokim profitima i minimalnim rizicima kršenja zakona. Jedan moreplovac i pisac kojeg volim jednom je rekao «Neki bi i zvijezde ugasili da bi se bolje vidjele njihove neonske reklame».

Kako vidite energetsku budućnost Istre i Hrvatske? Što se događa s projektom Plomin 3? Kakva je situacija s ulaganjima u obnovljive izvore energije u Istri?
.
Plomin 3 dobio je negativno mišljenje regulatornog tijela Europske komisije za zaštitu tržišnog natjecanja zbog HEP-ovog aranžmana s Marubenijem, odnosno zbog garancija države za otkup električne energije. Tako da je ta priča zaključena. Ostaju Plomin 1 i Plomin 2 na ugljen. Plomin 1 trebao bi se uskoro zatvoriti, osim ako nekom sad ne padne napamet produljenje vijeka trajanja te zastarjele termoelektrane.
Kolega Goran Matić je nedavno radio istraživanje na tu temu i zaključio kako se marljivo pišu EU projekti na temu obnovljivih izvora energije, a zatim se tim novcem osvještavaju građani i pišu planovi i strategije, kojima se opet stvaraju pretpostavke za nove EU projekte, kojim će se opet raditi na osvještavanju i izradi novih dokumenata. Tako je ovih dana objavljeno kako gradovi ulaze u još jedan EU projekt, u sklopu kojeg će biti usvojeni novi i nadograđeni stari Akcijski planovi održivog korištenja energije, a predviđa se i kako će provedba novih edukacija i aktivnosti podizanja svijesti omogućiti istarskim lokalnim vlastima da realiziraju aktivnosti koje će znatno nadilaziti ciljeve 20-20-20 zadane od strane Europske unije. Županija je, izgleda, uspješna u povlačenja EU sredstava, dok smo od realizacije tih planova, programa i strategija daleko i ostajemo na svega nekoliko projekata poput primjerice takozvane kogeneracije, odnosno proizvodnje bioplina kao nusprodukta obrade otpada, te korištenja geotermalne energije u dva vrtića.
U nacrt Županijske razvojne strategije 2016.-2020. - čiju je izradu Civilna platforma Istre stopirala jer za nju Županija nije napravila stratešku procjenu utjecaja na okoliš – uvrštene su u sklopu mjere “Promocija i korištenje obnovljivih izvora energije” tek vrlo konzervativne i neodređene aktivnosti subvencija za proizvodnju električne i toplinske energije obnovljivih izvora i to za projekte uzgoja kultura, za proizvodnju biogoriva i, naravno, za provođenje edukativno-promotivnih kampanja za podizanje razine svijesti. Za navedene aktivnosti predviđeno je sveukupno tek 90 milijuna kuna u četiri godine. Usporedbe radi, prioritetni projekt pod nazivom “Razvoj, očuvanje i promoviranje istarskog identiteta” vrijedi čak 476 milijuna kuna.
.
Kako ste generalno zadovoljni interesom javnosti i medija u Istri i ostatku Hrvatske za problematiku zaštite javnog dobra?
.
Medijska situacija nije dobra. Problem je s jedne strane što IDS kontrolira medije u Istri, a nacionalni mediji s druge strane više nemaju dopisništva u Istri, nedavno je doduše ponovno uvedeno dopisništvo Jutarnjeg lista, pa su im i lokalne teme izvan fokusa. Nekoć su mediji pratili i podržavali našu agendu, a danas se informacije filtriraju, naročito ako tema ima političku težinu. U posljednje se vrijeme događa da se informacije koje mi plasiramo odmah kontriraju s izjavom nekog iz gradske ili županijske uprave, dok se izjave IDS-ovih političara prenose bez komentara i kritike.

Imamo li razloga za optimizam po pitanju zaštite javnih dobara i održivog razvoja Istre?

Društveni centar Rojc u Puli predstavlja dobar primjer participativnog upravljanja javnim dobrom kakvo mi zagovaramo. Naime, pokazalo se da su financijska sredstva centra ranije korištena neefikasno, pa smo 2008. godine predložili novi način upravljanja centrom u suradnji s korisnicima. Osnovana je koordinacija Društvenog centra Rojc u kojoj su tri predstavnika grada Pule i tri predstavnika Saveza udruga Rojc. Kroz novi način upravljanja doveli smo u red financije društvenog centra, te uštedili novac za nužno saniranje dijela krova nekadašnje vojarne u koju je centar smješten, a u suradnji s gradom pišemo i projekte.
Taj model upravljanja javnim dobrom osigurava participaciju zainteresiranih korisnika prostora u zgradi, stabilni institucionalni okvir odnosno proračunsko financiranje za osnovno održavanje zgrade, ali i javni nadzor nad upravljanjem javnim dobrom i trošenjem javnog novca.
Uključivanje građana ili korisnika u upravljanje javnim dobrima (ili poduzećima) jedan je od vrlo djelotvornih načina da se riješi problem javne uprave kao «lošeg gospodara». Taj pristup u upravljanju javnim dobrima i uslugama Zelena Istra zagovara i inače, umjesto njihove privatizacije koja se često nudi kao jedina alternativa lošem javnom upravljanju. Na kraju krajeva, tko ima veći interes od samih korisnika, kao što je npr. slučaj u Rojcu, da se novac na raspolaganju troši transparentno i što učinkovitije?
.
::::
Razgovarao i snimio: Boris Stamenić.