Privatne šume u Hrvatskoj čine 24 posto ukupnog šumskog kompleksa naše zemlje i baš kao državne, štiti ih Ustav RH. Ulaskom u Europsku uniju, a slijedom liberalizacije gospodarenja privatnim šumama, intenzivirana je eksploatacija tih područja što je, uz veće ekonomske isplativosti vlasnicima, imalo za rezultat i poveće štete. Naime, nelegalne sječe i krijumčarenje drvne građe u stalnom su porastu, štete od nametnika sve su učestalije, a zapuštanje privatnih šuma doprinijelo je i širenju šumskih požara. Stoga ne čudi kako je upravo stanje privatnih šuma bilo ključnom temom ovogodišnjih Dana hrvatskih šuma, održanih ove godine na Šumarskom fakultetu u Zagrebu.
-Zakonska regulativa, koja jednako vrijedi za šume bez obzira na vlasništvo, nije zadovoljavajuće spriječila pojavu nelegalnih sječa, na prostorima ponajprije uz zapadnu granicu naše domovine. U posljednjem desetljeću i država je sama svojim potezima lutala, osnivajući, ukidajući i ponovno osnivajući savjetodavnu službu za privatne šume, što se također odrazilo na stanje tih šuma. Osim nelegalnih sječa postoji problem i neadekvatne obnove privatnih šuma. Isto tako kao posljedica ledoloma u Gorskom kotaru došlo je do veće pojave potkornjaka i šteta koje nakon toga nastaju. Neke mjere i aktivnosti su poduzete, a jesu li one dovoljne vidjet ćemo kroz određeno vrijeme, rekao je tom prigodom tajnik Hrvatskog šumarskog društva, mr. sc. Damir Delač.
Zastrašujući razmjeri izvlačenja drvne građe iz privatnih šuma
Podaci su neumoljivi. Godišnje se iz privatnih šuma nelegalno izvlači između 700 i 800 tisuća tona drva, a prijavi se tek oko 130 tisuća kubika. Drvnom se građom šverca unutar Hrvatske, ali i izvan, bez da se na tu sirovinu plati kune PDV-a ili carine.
-Nažalost, iz privatnih šuma preko 80 % prometa drvom završi na sivom tržištu, a država izgubi stotine milijuna kuna na PDV-u, jer se evidentira promet tek oko 150-200.000 kubnih metara, a procjena je da ih se posječe oko 700-800.000. Problem je eskalirao 2013. ulaskom u EU i nestankom carine prema drugim EU zemljama kad je prestao nadzor izvoza ove vrste robe (višemetrično oblo drvo i sječka), koje su ujedno i vrlo tražene u susjednim EU državama. Tu se radi prije svega o manjkavostima zakonodavstva i primjeni odredbe da za šume koje se u gruntovnici vode kao poljoprivredne kulture ne treba provoditi postupak doznake, kaže direktor Hrvatskog drvnog klastera Marijan Kavran.
Na upit upućen nadležnoj inspekciji za šumarstvo o tome koliko je puta ove godine inspekcija intervenirala i je li bilo zapljena, s obzirom na iznesene podatke, resorno Ministarstvo do zaključenja ovog članka nije odgovorilo. Međutim, čak i ako se apstrahira ekonomska šteta, kada su u pitanju šume, u švercu izgubljeno drvno blago ima i druge, dugoročne štete.
-To je velika šteta iz više razloga. Prije svega, nedovoljno valoriziramo privatne šume koje su održiv i obnovljiv resurs i mogu biti izvor prihoda vlasnicima na ruralnim područjima, a ovako su izvor prihoda švercerima i lopovima, jer u RH imamo preko 600.000 vlasnika s prosječnim posjedom nešto ispod hektara. Privatne šume i njihovo poboljšano gospodarenje može ubrzo dopuniti odlične podatke koje postižemo u državnom šumarstvu. Ukupno gledajući u Hrvatskoj imamo godišnji prirast od čak 9,5-10 milijuna kubnih metara, a zbog održivog gospodarenja sječe se samo 70% prirasta, čime se stalno povećavaju drvne zalihe, koje trenutno iznose 418 mil. m3, dok zaliha kvalitetnih prebornih šuma, smještenih u Lici i Gorskom kotaru, iznosi čak 364 m3/ha (prema podacima Ministarstva poljoprivrede – Šumskogospodarska osnova područja RH 2016.-2025.), dodaje Kavran.
Probleme s načinom na koji se gospodari šumama u privatnom vlasništvu najzornije je sublimirao profesor šumarstva Marijan Grubešić, govoreći na skupu: “…bespravna sječa-krađa, nestručni zahvati-bez pripreme za pomlađivanje, šumski (ne)red, nekontrolirane sječe i transport drva, „Samostalna sječa, izmjera i određivanje cijene, uništavanje šumskih i lokalnih prometnica, smanjenje kvalitete lovišta-hrana, mir”.
Obitelj Habijanec- primjer kako kvalitetno gospodariti privatnim šumama
S druge strane, Kavran baš kao i neki drugi stručnjaci, ističu kako u Hrvatskoj postoji čitav niz pozitivnih primjera privatnih šumoposjednika, koji resursom gospodare na način kakav propisuje zakon. Jedna od takvih je i obitelj Habijanec iz Križevaca, koja svake godine uloži stotine tisuća kuna u sadnju 4-5 hektara šuma hrasta lužnjaka koji će se sjeći tek za 120-140 godina. U Slavoniji, Zagorju i Gorskom kotaru imamo odličnih primjera dobrog gospodarenja u privatnim šumama za što su zaslužni odgovorni pojedinci i sektorske udruge šumovlasnika. Problem nastaje tamo gdje je stanovništvo iseljeno, gdje su napuštena hrvatska sela, gdje se više ne obrađuju poljoprivredna zemljišta, pa shodno tome i privatne šume, kod kojih veliki dio nije na adekvatan način imovinsko-pravno reguliran, pa nastaje šumski nered. Najgore je u Dalmaciji, u kojoj se o šumi razmišlja kao o potencijalnim građevinskim zemljištima, golf igralištima ili nekim drugim komercijalnim prostorima, budući da oni kojima su povjerene nisu u stanju koristiti biomasu na održiv i ekonomski mudar način.
-Čišćenje šuma je obveza vlasnika, a stanje zapuštenog poljoprivrednog zemljišta kojeg ima čak do 30% se preslikava i u privatne šume, po cijelom kontinentalnom dijelu Hrvatske, a posebice u priobalju i otocima. Za šumske posjede, koji se nalaze uz prometnice, urbana i turistička središta, na šumovitim otocima često se govori o mrtvom kapitalu te o potencijalu prodaje za poslovne i turističke svrhe. Sigurno je jedan od važnih tržišnih indikatora i vrijednosti šuma i šumskog zemljišta postignute tijekom otkupa ili izuzimanja zemljišta za potrebe izgradnje javnih prometnica, golf igrališta i sl., kada se također redovito postižu enormne cijene.
Prvo požar, pa građevinske aktivnosti
Normalno je da se primjerice u Dalmaciji špekulira s vrijednosti šuma i zemljišta i da zatečene poljoprivredne ili šumske kulture na predstavljaju njihovu pravu vrijednost, kao što bi to bilo u slučaju eventualne prodaje, a ponegdje je razvidno da se radi i o indikativnim požarima koje korespondiraju s kasnijim građevinskim aktivnostima, ali imamo dojam da to nije praksa nego izuzetak. Država nažalost nema mehanizme da natjera vlasnike na čišćenje zapuštenih površina. Istina, postoje zakonska rješenja na lokalnoj razini koja se zbog općeg stanja u državi i društvu ne primjenjuju, ističe Kavran.
No, u područjima u kojima uspješno funkcioniraju moderna privatna kogeneracijska postrojenja, pilane i pogoni kojima je cilj plasman finaliziranog drva, sva se drvna građa nastoji iskoristiti na najbolji mogući način. Drvoprerađivačka industrija u Hrvatskoj i dalje je među vodećima u ukupnom izvozu Republike Hrvatske, a da bi takva bila, ona mora zadovoljavati visoke standarde i biti konkurentna na tržištu EU. Prema analizi strukture izvoza po proizvodima, koju je načinio profesor Ekonomskog instituta, Goran Buturac, drva se iz Hrvatske godišnje izveze u vrijednosti od 566,7 milijuna eura, a stopa rasta potražnje za namještajem na tržištu EU, mjerena u razdoblju između 2001. i 20015. godine je visoka i iznosi 4,2 posto. Na popisu vodećih izvoznih hrvatskih proizvoda na tržište EU, drvo i proizvodi od drveta nalaze se na četvrtom mjestu, a namještaj na šestom. U javnom prostoru pojavljuju se različite formulacije kojima se nastoje opisati takve šume. Gospodarski neisplative šume, gradske šume, rubni dijelovi, džepovi, šikare, a zapravo je riječ o biomasi koje Hrvatska ima u izobilju. Tržišna vrijednost ukupne drvne mase u RH od cca 7 mil. m3, koja se godišnje posiječe, iznosi oko 240 milijuna eura, dok ukupni prihod na šumi baziranih industrija prelazi 1,8 milijardi eura (3,6% BDP-a), što potvrđuje zrelost ove industrije, stvaranje velike dodatne vrijednosti, snažnu međunarodnu konkurentnost te zapošljavanje 53.000 radnika.
-Prema sortimentima koji dolaze iz mediteranskih šuma odnosno opožarenih površina, sektor za sada ne pokazuje interes, jer se komercijalno gledano radi o nisko vrijednom drvu koje nije pogodno za tehničku uporabu, iako je moguće razviti inovativne projekte oko lokalnog grijanja i stvaranja novih goriva miješanjem s poljoprivrednim ostacima na Jadranu i otocima.
-Područje privatnih šuma u RH je bez sumnje zapušteno i zanemareno, kako na terenu tako i kroz zakonodavni dio. Vrijeme je da država zauzme odgovoran i konstruktivan pristup i stane na kraj kriminalnim radnjama koje su nas svrstale na listu zemalja u kojima se trguje ilegalno posječenim drvom. Šteta je velika, jer derogiramo ugled hrvatskog šumarstva od preko 250 godina i činjenicu da smo još 2001. priskrbili prestižni FSC certifikat za državne šume. Privatne šume su postavljenje na začelje prioriteta i postojeće konfuzno stanje je rezultat višegodišnje nebrige i arogantnog pristupa. Predlagali smo da se upravljanje privatnim šumama, posebice oko doznaka, nadzora i kontrole transporta ponovno prebaci pod državnu tvrtku Hrvatske šume, ali određeni lobiji su to zaustavili, zaključuje Kavran.