Iako je u globalnim razmjerima Napulj najpoznatiji po dugogodišnjem problemu zbrinjavanja otpada, zbog čega je tome gradu u nekoliko navrata prijetio komunalni kolaps i ekološka katastrofa, na studijsko putovanje u središte talijanske regije Kampanije krenuli smo istražiti drugu, ništa manje važnu komunalnu i ekološku temu. Naime, grad Napulj je osnivanjem tvrtke „Acqua Bene Comune Napoli“ postao paradigmatsko mjesto za pitanje rekomunalizacije javnih usluga, u ovom konkretnom slučaju- javne vodoopskrbne mreže. Privatizacijom vodnih resursa u Italiji temeljito se prije nekoliko godina pozabavila Zelena akcija, udruga koja je u sklopu publikacije „Analiza upravljanja vodnim uslugama u Hrvatskoj“ prikazala što se to dogodilo našim susjedima s istočne strane Jadranskog mora i na koji su način privatne tvrtke preuzele značajne dijelove javne vodoopskrbne mreže. Sve je počelo još sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća kad su zakonskim izmjenama deseci tisuća malih komunalnih poduzeća pretvoreni u ukupno 91 vodnu oblast. Nakon okrupnjavanja uslijedio je niz legislativnih zahvata koji je otvorio prostor za nekontrolirani ulazak privatnih investitora u sektor javne vodoopskrbe. Iako je vodna infrastruktura ostala javna, uvođenjem koncesijskog modela privatnom je sektoru omogućeno pružanje vodnih usluga, što su posebno iskoristile korporacije Suez i Veolia. Zakonom iz 2001. slijedi novi udarac konceptu vodoopskrbe kao javne usluge: država prisiljava lokalnu samoupravu da provede natječaje za koncesiju ili da privatizira svoje javne tvrtke. Jedini scenarij u kojemu se to ne bi dogodilo bila je opcija da se javna poduzeća, kako bi mogla sudjelovati na natječaju za koncesiju, pretvore u dionička društva. I upravo to dogodilo se napuljskoj komunalnoj tvrtki Azienda Risorse Idriche di Napoli (ARIN), koja postaje dioničko društvo, doduše, s jedinim vlasnikom dionica- Gradom Napuljem. A tom transformacijom u dioničko društvo događa se i ključna promjena. Tvrtka od toga trenutka za temeljnu zadaću ima ostvarivanje dobiti, a ne pružanje najkvalitetnije i pritom što jeftinije usluge opskrbe vodom svojih korisnika, građana Napulja.
U dulje promatranom razdoblju vidjele su se sve pogubne posljedice liberalizacije tržišta vodom. Njezina cijena od 1997. do 2007. uvećana je više od 60 posto, dok su investicije u mrežu smanjene za 70 posto. Do daljne liberalizacije dovode i odluke Berlusconijeve vlade iz 2008., koja kumunalnim tvrtkama nudi dva modela preoblikovanja: da prodaju dionice privatnim ulagačima ili da uslugu obavljaju kroz javno- privatna partnerstva u kojima bi većinski kapital bio onaj privatni. Dodatnim zakonskim izmjenama, privatnim ulagačima jamčio se povrat na kapital u iznosu od 7 posto koji bi bio uračunat u cijenu komunalnog računa za vodu. A to je bila kap koja je prelila čašu strpljenja, kako građana tako i civilnih inicijativa. Naime, snažno se tada angažirala skupina neprofitnih organizacija ujedinjena u Forum Italiano dei Mivimenti per l’Acqua koja je odlučila skupljati potpise za pokretanje referenduma o upravljanju vodom. Uspjeli su prikupiti 1,4 milijuna potpisa građana, a na samom referendumu, više od 95 posto Talijana glasalo je za poništenje odredbe o privatizaciji vodoopskrbe i one o zajamčenom profitu na pružanju vodoopskrbnih usluga.
Istodobno, u Napulju dolazi do smjene vlasti, gradonačelnik postaje Luigi de Magistris sa čijim preuzimanjem vlasti kreće postupak remunicipalizacije javnog vodovoda. U tome je projektu vodeću ulogu imao sveučilišni profesor iz Torina, Ugo Mattei, ujedno jedan od lidera referendumskog pokreta. Mattei je na primjeru napuljske vodne komunalne tvrtke pokušao primijeniti neke ideje iz svoje knjige „Beni comuni. Un Manifesto“. Tako je dotadašnja tvrtka za vodoopskrbu ARIN preoblikovana u posebno neprofitno poduzeće ABC Napoli koje je svim korisnicima jamčilo minimalnu količinu vode besplatno. ABC Napoli ustrojen je tako da je Upravni odbor sačinjavalo pet članova- od stručnjaka do predstavnika udruga za zaštitu okoliša, dok su u Nadzornom odboru ravnomjerno sjedili korisnici usluga, zaposlenici ABC Napoli, gradski vijećnici te predstavnici ekoloških udruga. No, zbog složene strukture odlučivanja, ABC je nerijetko nailazio na usporavanja poslovanja. Problema je bilo i u ustroju Nadzornog odbora zbog nedovoljnog interesa da se u njegovom radu sudjeluje.
Kako ocjenjuju pokušaje da se jedno komunalno poduzeće ustroji po modelu participativne demokracije, odgovore smo na studijskom putovanju potražili kod predstavnika Legambiente, najutjecajnije talijanske udruge za zaštitu okoliša. S njima smo razgovarali u napuljskim prostorima njihove podružnice Legambiente Campania. Potpredsjednica udruge, Anna Savarese, upozorava da je ABC Napoli dobar koncept, ali da nisu u svojem djelovanju uspjeli riješiti brojne probleme, poput pročišćavanja vode na razini cijele regije Kampanije.
„ABC djeluje u gradu Napulju i problem je što nije zamišljen na način da zadovolji potrebe šireg teritorija. Još uvijek postoje područja koja nisu povezana kanalizacijskim sustavom, a sustav za pročišćavanje nije dobro koordiniran. U Kampaniji imamo i previše pročišćivača vode koji međusobno nisu dobro povezani, pa su u tom smislu nedostatni. Unutar integriranog ciklusa također mora postojati i industrijski plan pročišćavanja koji bi odredio nove tarife, budući da postoje problemi prilagodbe koji su vezani uz propadanje akvedukta tj. uzrokuju propuštanje vode, upozorava Savarese.
Podaci koje je Legambiente prikupila radom na projektu “Zeleni jedrenjak” (Goletta Verde) govore da je u Kampaniji broj zagađivača na moru još uvijek vrlo visok zbog područja u unutrašnjosti koja nemaju pročišćivača vode i nisu međusobno povezani. Iako Europska unija osigurava sredstva za provedbu realizacije ove umreženosti, program upravljanja nisu jasno određeni, pa intervencije koje se provode nisu od velikog značaja, odnosno sitne su i nepovezane.
ABC Napoli se prije svega, upozoravaju u Legambiente Campania, treba usredotočiti na veće područje, u najgušće naseljenoj zoni napuljske regije koja pokriva gotovo dvije trećine Kampanije. Rješavanje problema s vodom, ističu, znači rješavanje problema upravo na razini cijele regije.
“Želimo da pozitivno iskustvo ABC-a postane funkcionalno i s tehničkog i tehnološkog stajališta, da se pretvori u integrirano upravljanje protokom vode. To će zasigurno uključivati i pregled troškova i tarifa, što znači da će biti nekih opterećenja koje će zajednica morati podnijeti. Kao stručnjaci za pitanja okoliša zabrinuti smo za resurs, a prva stvar koju treba učiniti jest smanjenje potrošnje vode, potruditi se da se kroz integrirani protok vode riješi i rizik prekomjerne potrošnje. Vodnom resursu potrebno je pristupiti s aspekta održivosti”, kaže Savarese.
ABC Napoli, ističu u Legambiente, u posljednje vrijeme mijenja model upravljanja, jer se dosadašnji nije pokazao kao najbolji. “Prema posljednjim informacijama, Upravni odbor je raspušten, imenovan je novi koordinator, koji je sada za taj posao plaćen. Čini se da zaposlenici prate njegov rad i surađuju. U dogovoru sa sindikatom koordinator dobiva naputke vezane uz integrirani ciklus, te prihvaća i žrtvu, odnosno eventualno smanjenje broja zaposlenih.”
Na otpore prema participativnoj demokraciji, prema snažnijem sudjelovanju građana i neprofitnih udruga u donošenju političkih odluka upozorava i sveučilišni profesor s napuljskog sveučilišta Alberto Lucarelli. “Tijekom ovih šest godina od referenduma, napuljska lokalna vlast bila je prva koja je krenula u dobrom smjeru. Ipak, Italija je i dalje pod velikim rizikom privatizacije vodnih usluga, jer lokalna administracija diljem zemlje stvara otpor prema takvoj vrsti upravljanja. Taj otpor snažno je povezan s velikim industrijskim i financijskim grupacijama koje su trajno zainteresirane za ulazak na tržište vodnih usluga”, zaključuje prof. Lucarelli.