Provedena je analiza poslovanja 48 državnih poduzeća i institucija koja su na listi strateških trgovačkih društava za Republiku Hrvatsku. Analiza se odnosi na razdoblje od 2010. do 2016. godine i pokazala je da društva od strateškog i posebnog interesa nisu neučinkovita, ali se vidi značajan izostanak poslovne odgovornosti kada je riječ o trošenju novca.
Rekao je to ministar državne imovine Goran Marić u razgovoru za HRT i otkrio je da je napravljena velika analiza kako bi se ustanovilo gdje i kako se trošio novac. Ministar je naglasio kako nikoga ne želi posebno prozivati, no, željeli su, kaže, dobiti uvid u to koje su firme najviše trošile na službena putovanja, dnevnice, reprezentaciju, najmove prostora … Smatra da je u dosta slučajeva izostala društvena odgovornost.
“Analiza je pokazala neodgovornost u trošenju. U navedenom razdoblju, na troškove intelektualnih usluga ukupno je potrošeno 604 milijuna kuna. Na troškove promidžbe i oglašavanja potrošeno je 612 milijuna kuna. Tu je prednjačio HEP s čak 145,8 milijuna kuna danih na oglašavanje, potom Hrvatska poštanska banka s 113 milijuna kuna. Nadalje, na troškove službenog puta utrošeno je 483 milijuna kuna, na troškove reprezentacije 172 milijuna kuna. Zanimljivo, njih deset potrošilo je na reprezentaciju više nego svih ostalih 40 poduzeća zajedno. Na donacije se potrošilo 239 milijuna kuna. Na otpremnine članova uprava za tih sedam godina potrošeno je 41,5 milijuna kuna. Na bonuse, nagrade i stimulacije članovima uprava otišlo je dodatnih 25,8 milijuna kuna. Svi navedeni troškovi iznose čak 2,6 milijardi kuna”, javno je iznio Marić i komentirao kako je nedopustiv manjak društvene odgovornosti pri takvom trošenju novca.
Nije rijetkost, kazao je ministar, da oni koji akumuliraju velike gubitke, redovito imaju velike troškove.
“Pritom prednjače giganti poput Hrvatskih željeznica i HBOR-a. Evo još jedan nelogični primjer, Zračna luka Osijek oglašava znatno više od svih drugih luka zajedno. Zračna luka Dubrovnik potroši pet puta više na reprezentaciju nego Zračna luka Split, a slične su veličine. Zatim, Hrvatska poštanska banka, iako godinama akumulira gubitak, isplaćuje velike bonuse i otpremnine. Od ukupno 32 milijuna kuna bonusa u HPB-u je isplaćeno 70 posto, a gubitaši su”, izjavio je Marić.
Imamo primjer, nastavio je ministar, jednog trgovačkog društva koje je na tržištu prodalo obveznice u vrijednosti od 2,5 milijardi kuna, bez jasne svrhe, uz 6,1 posto kamate. Oni su potom imali višak likvidnosti od tri milijarde kuna, od kojih je najveći dio oročen uz 0,01 posto kamata. Zamislite, jedno je društvo odbilo poslati podatke o poslovanju. Nadalje, u jednom velikom državnom trgovačkom društvu godinama je direktor bez nadzora upravljao društvom i sam donosio godišnje odluke u vrijednosti od 300 milijuna kuna. Zato smo izmijenili izjavu o osnivanju i imenovali Nadzorni odbor, bez čega je nezamislivo odgovorno vođenje svakog društva, otkrio je ministar.
“Analizirate li ugovore članova uprava, vidljiva je neujednačenost i improvizacija. Često se plaće menadžera razlikuju od društva do društva, iako su društva slična po ulozi i potencijalu. Riječ je o ugovorima s domišljatim beneficijama poput one u kojoj članovi uprava sami sebi priskrbljuju plaćanje prekovremenog rada”.
Nije krio ni da postoji sumnjivo poslovanje državne tvrtke Plinacro.
“Plinacro je dizao vrlo nepovoljne kredite, čiji bi raskid mogao dovesti do isplate odštete od čak 240 milijuna kuna. Mi smo pokušali refinancirati kredit, zajedno s nadzornim odborom i upravom Plinacra, i pronašli smo kamatnu stopu koja je manja za pune dvije trećine iznosa. Time bismo uštedjeli 100 milijuna kuna samo na kamati. Nažalost, ništa od intervencije, jer je ugovortakav da moramo čekati raskid ugovora”, otvoreno je prozvao Marić.
Ministar se pritom i pohvalio nekim potezima.
“Uspjeli smo refinancirati 320 milijuna kuna kreditnih obveza CERP-a (bivši AUDIO) uz kamatnu stopu od 1,49 posto, čime smo umanjili kamatne rashode za 21 milijun kuna, u razdoblju od tri godine. Ministarstvo je nakon 25 godina zapuštenih obveza prema Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB), u slučaju slovenske tvrtke CIMOS, konačno naplatilo 54 milijuna kuna”, rekao je Marić. Prozvao je i Ministarstvo pravosuđa za zgradu u Novom Zagrebu koja je ugovorom zaključena na 13,5 godina.
“Gdjegod je naše ministarstvo uspjelo utjecati, mi smo to učinili. Na taj način smo samo ove godine uštedjeli 40 milijuna kuna na zakupninama koje imaju ministarstva i agencije s različitim fizičkim osobama”, izjavio je ministar Marić za HRT.
Svakako je zanimljiva njegova opaska da je “neprihvatljiva činjenica da neka društva imaju kontinuiran višak likvidnosti i posluju pozitivno, a istodobno im je investicijska aktivnost na iznimno niskoj razini”.