U organizaciji Društva agrarnih novinara Hrvatske i Zbora agrarnih novinara HND-a u Zagrebu je u ponedjeljak održan okrugli stol o velevažnom pitanju kvalitete hrane na našim trpezama. Predstavnici proizvođača, Hrvatske poljoprivredne komore te javnih institucija u svojim su izlaganjima redom istakli teško, a u pojedinim sektorima i dramatično stanje domaće poljoprivrede. Prostora za poboljšanje svakako ima, čulo se više puta tijekom okruglog stola u velikoj dvorani Novinarskog doma, a kao primjer na koji bi se valjalo ugledati istaknuta je Slovenija.
_
Branko Bobetić, direktor Croatiastočara – gospodarsko interesnog udruženja za proizvodnju, preradu i promet stoke, stočnih proizvoda i stočne hrane – istaknuo je problem nedovoljno precizne specifikacije uvoznih proizvoda, što domaćim proizvođačima otežava tržišno natjecanje. Bobetić se založio za snažniju kontrolu uvoznog mlijeka i mliječnih proizvoda kao jednu od mjera koja bi mogla zaustaviti dramatičan trend zatvaranja domaćih farmi. Osim proizvođača mlijeka, u nezavidnoj poziciji je kompletno stočarstvo. Uvoz svinjetine premašuje domaću proizvodnju, a iz stranih zemalja dolazi nam trećina količine govedine i petina mesa peradi. Vrlo često radi se o nekvalitetnom mesu vrlo niske otkupne cijene.
Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, nadovezao se na izjave Bobetića o visokoj kvaliteti domaćeg mlijeka čija proizvodnja u uvjetima izuzetno niskih cijena uvozne robe nije isplativa. Kao jednu od mogućih mjera zaštite domaće proizvodnje Brlošić je spomenuo primjer Rumunjske, u kojoj, prema njegovim riječima, najmanje 50 % količine mesa u trgovinama mora biti iz domaće proizvodnje.
Jedan od razloga zašto je roba iz trećih zemalja jeftinija od proizvoda iz Hrvatske su i EU propisi o uporabi raznih kemijskih i bioloških substanci koji obvezuju hrvatske proizvođače, ali ne i njihove konkurente iz zemalja Zapadnog Balkana. No, zašto Hrvatska ne može zakonski zabraniti prodaju prehrambenih proizvoda koji sadrže takve otrovne substance, pitao je Brlošić.
_
Hrvoje Gregurić, predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara, istaknuo je problem uvoza povrća tijekom sezone kada domaćeg povrća ima u izobilju, što rezultira rušenjem otkupnih cijena. Za razliku od mljekara, povrćarima glavni problem ne predstavlja roba iz drugih članica Europske unije, već ona iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije i Albanije. Takva roba ponekad se deklarira kao domaća ili se njeno porijeklo skriva iza nejasne formulacije “roba iz otkupa” upozorio je Gregurić, te se založio za jasniju regulaciju i snažniju kontrolu uvozne robe.
Ivo Delonga, direktor Euroinspekt Croatiakontrola, također se založio za snažniju kontrolu uvezene robe, bez obzira gdje je proizvedena. Kako je upozorio Delonga, ponekad se pod deklaracijom porijekla robe iz Europske unije prodaje roba s drugih kontinenata koja je do Hrvatske stigla preko Hamburga ili neke druge europske luke. Stoga bi se Hrvatska trebala ugledati na Sloveniju i Italiju koje su visokim kaznama za prekršitelje uvjerile trgovce i distributere hrane da sami vode računa o kvaliteti i specifikacijama uvezene robe. A nama na police dolazi vino “Graševina” iz Makedonije, pa jeli to moguće, zapitao se Delonga.
_
Damir Mesarić, predsjednik Udruge proizvođača merkatilnog krumpira – Međimurje, također je istaknuo problem slabe kontrole hrane u trećim zemljama. Zbog nekontrolirane i nestručne upotrebe raznih sredstava, ti proizvodi mogu biti kancerogeni i alergeni, upozorio je Mesarić. Posebno je naglasio problem “meke granice” s Bosnom i Hercegovinom “kroz koju svašta prolazi”. Tražili smo od Ministarstva poljoprivrede da se roba iz uvoza stavlja u karantenu i da se kontrolira, no kako se čini, nijedan od naših prijedloga nije prihvaćen, rekao je predsjednik Udruge proizvođača merkatilnog krumpira – Međimurje.
Za kraj valja reći da je okrugli stol ukazao na nezavidnu poziciju hrvatske poljoprivrede, ali i potvrdio nužnost konkretnih vladinih mjera koje bi olakšale poziciju domaćih proizvođača, te zaštitile građane od otrovne i nekvalitetne hrane i trgovaca koji takvu hranu prodaju. Stoga valja podržati mjere strože kontrole prehrambenih proizvoda i uvođenja reda u specifikaciji hrane na policama. Istovremeno valja nastaviti senzibilizirati građane o naličju senzacionalno niskih cijena i skrivenih troškova jeftine uvozne hrane koji s počekom dolaze na naplatu. Kombinacija tih mjera zasigurno ne bi riješila strukturne probleme hrvatskog agrara ili neutralizirala učinke tečajne politike na proizvodnju, no predstavljala bi makar prvi korak prema izlazu domaće poljoprivrede iz teške krize.
_