DIREKTNI DRUŠTVENI GUBITAK Milijarde kuna nestaju u nabavama Grada Zagreba i Holdinga

U razdoblju od 2011. do 2016. godine izgubljeno je 1,4 milijarde kuna u javnim nabavama Zagrebačkog Holdinga i 1,23 milijarde kuna u nabavama Grada Zagreba! Riječ je, procjenjuje se, o ukupno 2,6 milijardi kuna koje su se mogle uštedjeti da su javni natječaji bili kompetitivni i da su se napravile pravilne procjene vrijednosti natječaja. Kaže nam to dubinska analiza javnih nabava Grada Zagreba i Zagrebačkog holdinga u periodu od 2011-2016 godine koju je proveo Centar za mirovne studije u suradnji s budimpeštanskim Centrom za istraživanje korupcije (CRCB).

Ukupni iznos potrošen u takozvanim nekompetitivnim nabavama u promatranom razdoblju iznosi čak 5 milijardi kuna. Najveći je u 2013. godini kada je iznosio čak 1,9 milijardi kuna.

Kada se to usporedi s novcem kojim raspolažu drugi gradovi, u Zagrebu je za pet godina bespotrebno potrošeno oko dva i pol godišnja proračuna Grada Rijeke, koji iznose oko 950 milijuna kuna ili više od osam godišnjih proračuna Grada Vukovara, koji iznose oko 300 milijuna kuna. Porazni rezultat kaže da je Zagreb na dnu ljestvice europskih glavnih gradova po kompetitivnim nabavama, a od istraživanih gradova samo Varšava ima viši udio nekompetitivnih nabava od glavnog grada Hrvatske.

Istraživanje pokazuje da trendovi nisu dobri i da je društveni gubitak velik. Naime, udio javnih natječaja sa samo jednim ponuditeljem povećao se s 25 posto u 2011. na 34 posto u 2016. godini. Rezultati pokazuju da do iskrivljenosti cijena dolazi puno češće u natječajima koji imaju samo jednog ponuditelja, nego u natječajima s više ponuditelja.

Analiza također pokazuje značajna preklapanja. Naime, obujam javnih nabava se povećava u predizborno vrijeme. Vidljiv je značajan rast neto iznosa natječaja i vidljivo je povećanje distorzije cijena u 2013. i 2015. godini. To se poklapa s izbornim ciklusom (2013. bili su lokalni izbori, a 2015.parlamentarni izbori, na kojima je sudjelovala stranka gradonačelnika Bandića).

U pogledu sektora, zanimljivo je da su najkompetitivniji natječaji u sektoru građevinskih radova, a najmanje kompetitivni u IT sektoru. Osim visokog udjela natječaja s jednim ponuditeljem, u IT sektoru imamo najviši stupanj distorzije cijena uključujući i zaokruženost cijena na 10, 100 i 1000 kuna.

Primjer je jedna od većih IT tvrtki koja je, od 15 odabranih natječaja na kojima je dobila ugovor s Gradom i Holdingom, u njih 11 bila jedini ponuđač, u tri natječaja je postojala još jedna ponuda, a samo u jednom natječaju su postojale tri ponude. Vrijednost natječaja kreće se od 700 tisuća kuna do 10 milijuna kuna, pri čemu su u samo dva natječaja procijenjene vrijednosti manje od 1 milijun kuna. Analiza je pokazala da u svim natječajima gdje je tvrtka jedini ponuditelj gotovo i da nema pada cijene u odnosu na procijenjenu vrijednost natječaja, a u jednom natječaju je ponuda bila čak i gotovo duplo veća od procijenjene vrijednosti. U natječajima gdje je još jedan ponuditelj, cijena je padala oko tri posto, dok je u natječaju s tri ponuditelja ponuđena cijena bila 13 posto niža od procijenjene vrijednosti natječaja.

Komparativna analiza koruptivnih rizika i intenziteta tržišne utakmice pokazuje da Grad Zagreb u navedena dva indikatora ima najgore rezultate među istraživanim glavnim gradovima u Europi!

Analiza je obuhvatila 5922 ugovora u 4483 javne nabave, a u kojima je detektirano ukupno 1197 tvrtki dobitnica natječaja.

Analizirani su sljedeći rizici: udio nabava sa samo jednim ponuditeljem (nekompetitivne nabave), distorzija cijena u natječajima i “precijenjenost” vrijednosti natječaja (overpricing), procjena ukupnog direktnog društvenog gubitka, mrežna povezanost tvrtki dobitnica natječaja u pogledu povezanog vlasništva, te u pogledu povezanosti osoba.

Zaključak je analize da su natječaji u promatranom razdoblju imali visoki koruptivni rizik, te vrlo nizak intenzitet tržišne utakmice. Jedan od zaključaka je i da postoji vjerojatnost da grupa tvrtki koje dobivaju natječaje u određenim sektorima, inkorporiraju te karakteristike nabava u svoje poslovne strategije, procedure i očekivanja. Također, sumnja se da ovdje ima prostora za tzv. “kartelski sporazum”, tvrtke se dogovaraju koja će i pod kojim uvjetima izići na natječaj. Igra je to u kojoj svatko dobije svoj nagradni dio kolača, osim građana koji sve plaćaju.

Na današnjoj konferenciji govorili su dr.sc. Istvan Janos Toth, voditelj istraživanja i direktor budimpeštanskog Centra za istraživanje korupcije i Sandra Benčić, suvoditeljica istraživanja iz Centra za mirovne studije, na projektu Javni interes nije na prodaju.

(Foto: CMS)

Posted in Aktualnosti, Izdvojeno.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.