U ponedjeljak, 14. studenog, u Novinarskom domu u Zagrebu održan je seminar pod naslovom "Budućnost rada u ekološkoj tranziciji". U ime organizatora konferencije, Instituta za političku ekologiju, nazočne je pozdravio Vedran Horvat. Seminar se odvija u sklopu međunarodnog ECOPRO projekta Zelene Evropske Fondacije i partnera, te predstavlja nastavak razgovora sa sindikatima i drugim društvenim institucijama o suvremenim izazovima. U ovoj godini, poseban fokus je na konceptu održivog rada u ekonomiji koja raskida s konceptom neograničenog ekonomskog rasta, te pritom posebnu pažnju posvjećuje društvenim nejednakostima u svijetu rada, objasnio je Horvat.
Beate Littig iz Instituta za više studije u Beču naglasila je kalendarsko preklapanje seminara s 22. konferencijom o klimatskim promjenama koja se od 7. do 18. studenog održava u Marakešu. U uvodnim riječima, gošća iz Austrije konstatirala je da sindikalni aktivisti danas postaju sve više svjesni važnosti zaštite okoliša kao relevantnog pitanja kojim se trebaju baviti i sindikati, a ne samo ekolozi. No jačanje svijesti o problemu ne vodi nužno do zajedničke akcije.
Ideju održivog rada za sve u načelu svi podržavaju, no postoje fundamentalno različite predstave o tome što zelena ekonomija zapravo znači, upozorila je Littig i nastavila. Naravno da trebamo ekološki prihvatljivu proizvodnju, no pritom se ne smije zanemariti društvene posljedice proizvodnje. Pozelenjivanje proizvodnje (greening production) ne smije ići na teret siromašnih zemalja u razvoju (global South), nastavila je docentica s odsjeka politologije Sveučilišta u Beču. No pored potrebe ispravljanja globalnih nejednakosti, Littig je upozorila i na posljedice nestajanja radnih mjesta s kojim se suočavaju i bogata društva, poput urušavanja socijalne infrastrukture, slabljenja društvene integracije i psiholoških problema koji često prate gubitak posla.
Ana-Maria Boromisa iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu istakla je da se pojam tranzicije shvaća kao u pravilu uspješni model preobrazbe. Boromisa je upozorila da je ideja vodilja ekološke tranzicije o potrebi stvaranja održivog rada za sve u društvu od-rasta jasna, no pitanje je kako to postići. Predstojnica ureda za međunarodne gospodarske i političke poslove pri institutu naglasila je također da cilj ekološke tranzicije nije stvaranje malog broja elitnih radnih mjesta za područne stručnjake, već stvaranje modela koji će omogućiti socijalnu i ekonomsku inkluziju velikog broja ljudi.
Toni Vidan, predstavnik Zelene akcije, te Evropskog ekonomskog i socijalnog odbora govorio je o suvremenim mogućnostima decentralizacije proizvodnje električne energije i stvaranja novih radnih mjesta kroz zamjenu fosilne energije iz izvoza domaćom proizvodnjom. U Europi postoje dva modela, istakao je Vidan, te pojasnio. Dok su u Skandinaviji i Njemačkoj lokalne zajednice značajno uključene u proizvodnju energije, u mediteranskim zemljama u proizvodnju energije investiraju velike kompanije kojima shodno tome pripada i dobit. Zelena akcija zagovara (sjevernoeuropski) koncept „komunalne energetike“, no dosadašnji rezultati nisu ohrabrujući. Vidan je za kraj izrazio nadu da će Europska unija u budućnosti možda konkretnije podržati komunalne projekte proizvodnje energije.
Bojana Percan iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske upozorila je na izazov nestajanja radnih mjesta uslijed globalizacije i digitalizacije gospodarstva. Oko dvije tisuće radnih mjesta izgubljeno je posljednjih godina samo u poljoprivrednom sektoru, upozorila je Percan, te se dotakla i izazova odljeva poslova u telekomunikacijskom sektoru koji pogađa i visokoobrazovane radnike. Izazov digitalizacije prisiljava radnike na cjeloživotno usvajanje novih znanja, no što je s radnicima u starijoj dobi i onima koji imaju obitelj, upitala je predstavnica sindikata. Za kraj Borcan je istakla potrebu hitnog donošenja vladine industrijske strategije jer bez tog dokumenta sindikati ne mogu ciljano usmjeriti svoj rad.
Poslijepodnevni dio programa otvorilo je izlaganje Karoline Leaković. Kandidatkinja za predsjednicu SDP-a uvodno se osvrnula na aktualnu neizvjesnost oko sudbine rafinerije u Sisku i njenih radnika. Leaković je istakla dvostruki izazov suvremenog kapitalizma koji se temelji na socio-ekonomskoj eksploataciji radnika te eksploataciji prirodnih resursa. Činjenica je da male i otvorene ekonomije poput Hrvatske ne mogu same artikulirati odgovore na globalne izazove, no to se ne smije koristiti kao izlika za nepoduzimanje nikakvih mjera, upozorila je Leaković, te naglasila da privatne investicije ne mogu biti jedini društveni regulator.
Branko Ančić iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu naglasio je u uvodnim riječima da ekološki održiva ekonomija danas nije opcija nego potreba. Okolišne degradacije ugrožavaju ekonomiju, a time i društveni napredak, pojasnio je Ančić te predstavio rezultate mjerenja korelacije rasta BDP-a i rasta kvalitete života. Postoji prag između rasta BDP-a i rasta kvalitete života rekao je Ančić i ukazao na nedostatke korištenja BDP-a kao indikatora mjerenja razine društvenog blagostanja.
Ančić je u nastavku predstavio rezultate anketnog istraživanja na nacionalnom reprezentativnom uzorku. Većina ispitanika smatra da bi se Republika Hrvatska trebala usmjeriti prema zelenoj ekonomiji, no spremnost na prihvaćanja pojedinih mjera u svakodnevici je značajno niža, istaknuo je Ančić. Više od polovice ispitanika izabralo je sunčevu energiju kao izvor energije kojem bi trebalo dati prednost, a nosioci ekonomije trebala bi biti privredna poduzeća.
Sven Jankovski iz Zelene akcije i Mreže mladih Hrvatske istakao je da brojka od 75.000 mladih bez posla uključuje samo one koji su registrirani na Zavodu za zapošljavanje dok je realna brojka puno gora. Jankovski je kritizirao bagateliziranje razloga zašto su mladi nezaposleni, te naveo da je ključan razlog nedostatak posla, a ne izbirljivost ili lijenost mladih nezaposlenih sugrađana. Pored toga, istaknuto je da je Hrvatska među najgorima u Europi po postotku mladih nezaposlenih, kao i po udjelu zaposlenih na određeno koji kontinuirano raste.
Saša Vinković iz Evropske konfederacije sindikata koji okuplja 89 nacionalnih sindikalnih središnjica iz 39 europskih zemalja okupljenima je predstavio stavove i djelovanje sindikata. Među stavovima ETUC-a, Vinković je istakao potporu nastojanjima oko smanjenja emisije štetnih plinova, te ideju uspostave fonda tranzicijskog fonda (Just Transition Fond) koji bi proizvođačima financijski omogućio investiciju u efikasnije korištenje resursa, a time i korak ka ekološkoj privredi. Vinković se požalio na slab interes medija za djelovanje sindikalnih organizacija koje ne pribjegavaju radikalnim mjerama već pokušavaju artikulirati ozbiljne odgovore, te rekao da se snaga i veličina pojedinog sindikata ne ogleda u medijskoj zastupljenosti pojedinih sindikata i njihovih vođa.
Završna rasprava u koju se uključila i publika dotakla je mnoge teme, no ujedno pokazala i razmimoilaženja po pitanju kako odgovoriti na prepoznate ekološke i društvene izazove. Dok su jedni isticali potrebu dubokih sistemskih promjena i pronalaženja alternative neo-liberalnom kapitalizmu, drugi su upozoravali da je ideja radikalne promjene i novog starta jednostavno loša, te da ne treba mijenjati sustav. Hrvatska nije neoliberalna ekonomija nego zemlja državnog protekcionizma u kojoj pojedinci plivaju između zakona primjetila je jedna od sudionica završne rasprave te odbacila ideju nužnosti sistemske promjene.
.