U velikoj predavaonici na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu sinoć je održana javna tribina “Arhitekti za Zagreb”. Tijekom dvosatnog skupa razgovaralo se o odnosa gradske uprave i investitora prema planiranju i uređenju javnog prostora grada i prema arhitektonsko-urbanističkoj struci u Zagrebu. Stotinjak okupljenih imalo je prilike čuti kratka izlaganja predstavnika Društva arhitekata Zagreba, zagrebačkog ureda Hrvatske komore arhitekata, Udruženja hrvatskih arhitekata UHA i Arhitektonskog fakulteta, te brojne komentare i pitanja iz publike.
Prof. dr. Tihomir Jukić s Arhitektonskog fakulteta u uvodnim riječima izrazio je zadovoljstvo okupljanjem predstavnika sve četiri navedene institucije te iznio nekoliko komentara o Generalnom urbanističkom planu grada Zagreba. Istaknuto je pitanje da li je GUP strateški ili provedbeni plan, uz napomenu da se GUP prečesto mijenja i to u pravilu prema idejama investitora. Problem uređenja pojedinih parcela bez strateškog plana uređenja cjeline predstavlja problem, a u Zagrebu je slučaj da se čak i veliki projekti poput Velesajma ili Zagrepčanke mogu rješavati parcijalno, upozorio je Jukić. Riješenje u GUP-u koje predviđa ukidanje natječaja za javne gradske objekte poput vrtića, Jukić je ocijenio neprihvatljivim uz napomenu da je nužna veća participacija struke u ovakvim pitanjima.
Dr. Rene Lisac, predsjednik Društva arhitekata Zagreba, govorio je o javnim natječajima u Zagrebu, te istakao problematičan odnos gradske vlasti kako prema ranije provedenim tako i prema novim natječajima. Natječaji su najbolji i najtransparentniji način uređenja javnog prostora, naglasio je Lisac uz napomenu da u Zagrebu takva praksa postoji već duže od sto godina. Jedan od problema uređenja javnog prostora u gradu su prostorne intervencije bez prethodnog raspisivanja javnog natječaja, a drugi nepoštivanje ranije provedenih natječaja poput slučaja s radovima na Britanskom trgu, upozorio je Lisac.
Tijekom diskusije iznesen je zanimljiv komentar iz publike o činjenici da se stav struke i stav javnosti o intervencijama u javnom prostoru mogu potpuno razlikovati. Komentator je istakao primjere Cvjetnog trga i Kvaternikovog trga s kojima je javnost nezadovoljna, iako su trgovi renovirani prema rješenjima koja su pobijedila na regularnim natječajima. S druge strane, rekonstrukcija Trga Burze odnosno Trga hrvatskih velikana provedena je bez natječaja, a izgleda sasvim pristojno, naglasio je dotični gospodin, te se založio za pravo javnosti na suodlučivanje u većim projektima u javnom prostoru. Ideja javne diskusije nakon provedenog natječaja dobila je podršku i od nekih drugih koji su se javili za riječ.
Moderator konferencije komentirao je razmišljanje dijela političara i javnosti kako natječaji predstavljaju velik i nepotreban trošak, te konstatirao da natječaji moraju koštati, kao što svaki drugi aspekt kulture i podizanja kvalitete života u gradu ima svoju cijenu. Pored toga istakao je da su javni natječaji desetljećima predstavljali platformu za iskorak mladih arhitekata, a time i međunarodnu recepciju hrvatske arhitekture. Sadašnja situacija onemogućuje iskorake arhitekata.
Natječaji su za investitore skupi, dugotrajni i neizvjesni, čulo se od okupljenih arhitekata iz publike u nastavku. Mi to moramo ili riješiti ili uvjeriti javnost da se za natječaje vrijedi boriti, ukazala je jedna od nazočnih dama, te upozorila na slučaj gradnje stadiona u Rijeci bez provedenog natječaja. Problem nije samo interes investitora već i dio političara javno predstavlja natječaje kao skupi reket koji naplaćuju arhitekti, čulo se u nastavku, što je diskusiju usmjerilo na temu sprege politike i investitora.
I renovacija bazena na Šalati provodi se kao javna nabava, izjavio je jedan od komentatora iz publike, te upozorio na problem degradacije struke uz istovremeno povećanje netransparentnosti procesa. Od arhitektonskog natječaja došli smo do javnog natječaja, pa sada do javne nabave, gdje uopće ne treba priložiti projekt, nego samo cijenu. A tu se pak vrti uvijek istih par firmi koje uopće znaju da su nabave raspisane, upozoreno je na goruči problem u funkcioniranju javne vlasti koji se definitivno ne tiče samo arhitekata. No ideja da se Hrvatska komora arhitekata žali na netransparentne odluke u javnim nabavama u raspravi je ocijenjena neprovedivom zbog formalnog uvjeta da žalbu mogu podnositi isključivo oni koji su sudjelovali u natječaju odnosno nabavi.
Alen Konstrenčić iz Udruženja hrvatskih arhitekata govorio je o temi javnog prostora. U centru grada javni prostor istiskuju komercijalni sadržaji, naglasio je Konstrenčić te upozorio na problem komodifikacije zajedničkog prostora u korist pojedinaca i na štetu svih drugih, između ostalog zbog rastuće razine buke oko kafića. Iz publike su se nešto kasnije čuli komentari da se centar grada pretvorio u jednu veliku birtiju, da u centru živi petinu manje stanovnika nego prije deset godina, te da će centar Zagreba postati grad kulisa poput Dubrovnika. Govorilo se o fenomenu sve češćeg postavljanja šatora i kioska u centru što je jedan od komentatora prikladno opisao pojmom vašarizacije centra. Ipak čuo se i ohrabrujući podatak da su gradske vlasti uputile poziv Društvu arhitekata Zagreba da iznese prijedloge riješenja ili barem mjera ublažavanja navedenih problema korištenja javnog prostora.
Problem predstavlja koncentracija sadržaja u centru grada, rekao je Konstrenčić, prvenstveno na području pješačke zone između Cvjetnog trga do Trga bana Jelačića, odnosno Europskog trga, dok prostor u širem centru zamire. Kao ciljeve istakao je potrebu uključivanja građana u sukreiranje javnih prostora, te postavljanje kriterija upravljanja javnim dobrima s ciljem zajedničke koristi. Rene Lisac naglasio je da su terase ugostiteljskih objekata u centru relativno lako riješiv problem, dok je kao najveći izazov istakao zaštitu zelenih površina izvan centra grada koje bi zbog manjka planiranja mogle biti zauvijek izgubljene.
Izvanredni profesor i novi dekan Arhitektonskog fakulteta, Krunoslav Šmit, govorio je o temi javne nabave. Šmit je problematizirao kriterije javne nabave te istakao zanemarivanje kriterija kvalitete. Posebno problematičnim ocijenio je objedinjavanje nabave. Kao moguće rješenje problema, predložio je odvajanje procesa izbora idejnog rješenja i izbora provoditelja prema izabranom rješenju, no uz napomenu da bi takav model zahtjevao promjenu zakonskog okvira.
U završnim komentarima publike istaknuto je između ostalog da je grad izgubio viziju, te da treba stvoriti novu prostornu viziju na osnovu koje bi se razvijali prostorni planovi. Gradu treba dugoročna arhitektonska politika, a to znači i javna rasprava o prioritetima. Pored toga, važno je da natječaji budu transparentni, a ne da predstavljaju tek puku formalnost. Profesor Jukić konstatirao je za kraj da je prvi cilj okupljanja svih krovnih institucija arhitekata za jednim stolom ispunjen, te da će razgovori biti nastavljeni.
Pridružujemo se komentaru iz publike izrečenom na tribini o potrebi jačanja komunikacije strukovnih institucija arhitekata prema široj javnosti i češćeg iznošenja stavova i razmišljanja o aktualnim pitanjima. Nadamo se da će ovakve tribine uskoro postati redovni društveni događaji, te da će mediji i publika prepoznati važnost ovih tema za čitavo društvo.