Male hidroelektrane: devastacija okoliša kao biznis s državnim poticajima

U ponedjeljak, 26. lipnja, u Zagrebu je održana javna tribina Zelene akcije posvećena posljedicama izgradnje (malih) hidroelektrana na okoliš. Male hidroelektrane imaju veliki utjecaj na okoliš, zajednička je poruka govornika s tribine.
.
Tribina je organizirana u sklopu projekta Lokalna partnerstva za transparentno upravljanje prirodnim resursima – Local Partnership for Transparent Management of Natural Resources, financiranog od strane Europske unije. U sklopu tribine predstavljene su publikacije “Priroda nije na prodaju!” te “Zaštita i održivo upravljanje rijekama i hidroelektrane” koje je izradila Zelena akcija u sklopu projekta “The Right to Nature” koji financira fondacija MAVA.
.
Tribina je bila posvećena temi hidroelektrana s posebnim osvrtom na problematiku malih hidroelektrana. Kako je u uvodnim riječima naglasila Jagoda Munić iz Zelene akcije u jugoistočnoj Europi trenutno se planira izgradnja više od 2.500 malih hidroelektrana. Zelena akcija traži moratorij na gradnju hidroelektrana u Hrvatskoj dok se donese Nacionalna energetska strategija, kazala je Munić. Upitno je također treba li ulagati u hidroelektrane, u situaciji kad Hrvatska već danas dobiva oko 60 % struje iz hidro-izvora, te uz procjenu da su veliki hidro-potencijali uglavnom iskorišteni.
.
Denis Frančišković iz karlovačke udruge Eko Pan upozorio je na važnost Karlovačke županije u ovom kontekstu, s oobzirom da bi više od 50 % planiranih hidroelektrana trebalo biti sagrađeno upravo u toj županiji. Javnu kampanju Eko Pan je usmjerio na očuvanje rijeke Korane na kojoj se planira(la) gradnja najvećeg broja malih hidroelektrana. Frančišković je upozorio na upitnu financijsku korist od malih hidroelektrana za lokalne proračune, jer iznosi potrebni za sanaciju šteta nastalih gradnjom hidroelektrana u pravilu premašuju zaradu jedinica lokalne samouprave. Kao poseban problem istaknuo je slučajeve iskazivanja lažne namjere investitora koji u javnost plasiraju priču o obnovi starih mlinica, dok u praksi rade nešto posve drugo.
Osvrčući se na najraširenije mitove i legende o malim hidroelektranama, Frančišković je istaknuo da male hidroelektrane mogu imati itekako veliki utjecaj na okoliš. Također je odbacio u javnosti prisutne teze da male hidroelektrane pridonose zapošljavanju i razvoju turizma, odnosno da su u pitanju višenamjenski objekti koji mogu služiti u obrani od poplava. Što se tiče proizvodnje elektične energije, ustvrdio je da je pozitivan učinak zanemariv s obzirom na uništavanje okoliša kroz gradnju elektrana, te naveo da porezni obveznici u Karlovcu već plaćaju sanaciju šteta koje je uzrokovala hidroelektrana Lešće, puštena u pogon 2010. godine.
.
Irma Popović Dujmović iz WWF Adria u uvodnim je riječima također naglasila da male elektrane nemaju mali utjecaj na okoliš kako se često tvrdi. Iako se spoznaja o utjecaju hidroelektrana na okoliš polako probija u javnost, one se i dalje grade. Austrija ima oko 5.000 hidroelektrana, upozorila je Popović Dujmović, te naglasila da ih Hrvatska trenutno ima puno manje, no da u ovom slučaju nebi trebalo slijediti austrijski primjer. Što se tiče štetnih posljedica na okoliš, glavna šteta nastaje zbog degradacije korita rijeka i promjena riječnih eko-sustava, čiji je prvi indikator promjena ribljeg fonda. Organizacija World Wildlife Fund stoga smatra da bi se na nekim rijekama trebalo u potpunosti zabraniti gradnju bilo kakvih hidroelektrana. Paradoks je što su mnogi od projekata isplativi samo zahvaljujući poticajima koje dobivaju kao obnovljivi izvori energije. Gradnja malih hidroelektrana je biznis s državnim poticajima, a interes svih uključenih je da se grade što veći objekti, istaknula je Popović Dujmović.
.
Problemi s malim hidroelektranama su mnogobrojni, uključujući diskrepanciju između zakonskih rješenja i prakse, poput primjerice gradnje nefunkcionalne riblje staze na mHE Crljenac na rijeci Glini koja bi u teoriji trebala služiti ribama kao zaobilaznica oko brane. Sudeći prema prikazanim fotografijama, teško da je i jedna riba prošla onuda, no nitko ne može reći da mHE Crljenac nema riblju stazu. Problem je također i pozivanje na studije utjecaja na okoliš provedene prije više desetljeća, koje ne samo da su zastarjele već zainteresiranoj javnosti danas često nisu ni dostupne. Problem je i sveprisutnost korupcije i kriminalnih radnji u društvu s jedne strane, te nezainteresiranost velikog postotka građana s druge strane ako nisu osobno pogođeni problemom, navela je Popović Dujmović.
.
U diskusiji je također istaknut problem svjesnog i ciljanog pritiska velikih igrača na pojedince i udruge kroz sudske tužbe kako bi ih se obeshrabrilo da upozoravaju na zloupotrebe i kršenja zakona. Istaknuto je također da ekspanziji gradnje hidroelektrana pridonosi njihovo svrstavanje u obnovljive izvore energije, što pak otvara vrata izdašnim proračunskim subvencijama za ekološki upitne projekte. Pitanje je također koliko električne energije uopće trebamo i zašto, naglasila je Jagoda Munić iz Zelene akcije i navela podatak da potrošnja električne energije u Hrvatskoj posljednjih godina pada. Kao alternativu malim hidroelektranama govornici i publika višekratno su istaknuli solarnu energiju kao ponajmanje štetan način proizvodnje struje. Zašto se solarna energija ne koristi više iako je Hrvatska jedna od najsunčanijih zemalja Europe nije jednostavno dokučiti, no to bi svakako bila interesantna tema za neku buduću tribinu.
.

Posted in Aktualnosti, Hrvatska, Izdvojeno.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.