KONFERENCIJA ZELENE AKCIJE Građani se moraju uključiti u upravljanje javnim dobrima

Kako se efikasno boriti protiv korupcije i klijentelizma te kako dobro upravljati komunalnim uslugama vodoopskrbe i prikupljanja otpada u četiri hrvatska grada bilo je prvo predavanje na dvodnevnoj konferenciji o upravljanju javnim resursima koju je organizirala Zelena akcija. Cilj konferencije bio je predstaviti nedavna istraživanja o različitim upravljačkim praksama u Hrvatskoj i potaknuti raspravu o potencijalima za njihovo unapređenje s naglaskom na modele participativnog upravljanja.

Zajedničko upravljanje – dobro upravljanje! – zaključak je svih predavanja.

Naime, bez uključivanja građana u odlučivanje i nadzor, suočeni smo s rasipanjem javnih sredstava ili sveopćom privatizacijom, poručili su iz Zelene akcije.

Inače, na konferenciji su predstavljeni rezultati niza istraživanja koje za zajednički nazivnik imaju dobro upravljanje javnim resursima. Institut za političku ekologiju (IPE) je po narudžbi Zelene akcije proveo istraživanje upravljanja uslugama vodoopskrbe i odvodnje te prikupljanja i odvoza otpada u četiri hrvatska grada. Na temelju istraživanja prepoznati su najznačajniji koruptivni rizici u upravljanju ovim komunalnim uslugama. Kako bi se spriječili poznati scenariji zloupotrebe javnih sredstava, istraživači su formulirali niz preporuka koje mogu služiti kao početna točka za jaču uspostavu kontrole nad korištenjem javnih sredstava, ali i za postizanje stvarne društvene koristi.

Nadalje, predstavljena su i istraživanja Centra za mirovne studije o upravljanju HEP-om i o javnim nabavama u Zagrebačkom Holdingu te GONG-a o zarobljavanju lokalnih resursa od strane (lokalnih) političkih moćnika. Rasprava je začinjena predavanjima uvaženih europskih stručnjaka koji su predstavili svijetle primjere uključenja građana u suodlučivanje o resursima potrebnim za osiguranja osnovnih životnih potreba, ali i poboljšanje kvalitete života.

Sva predstavljena istraživanja dio su hrvatske priče o godinama otimačine javnih sredstava i zaoštravanja društvenih sukoba kao jedne od njenih posljedica. Najbolji način za hvatanje u koštac s ovom situacijom vidimo kroz mjenjanje zakonskog okvira koji bi omogućio značajnije uključenje građana u donošenje odluka na najneposrednijoj razini odlučivanja te kroz omogućavanje učinkovitog društvenog nadzora nad korištenjem javnih sredstava, poručio je organizator.

Preporuke možete pronaći na slijedećoj poveznici:

http://s3-eu-west-1.amazonaws.com/zelena-akcija.production/zelena_akcija/document_translations/1090/doc_files/original/Preporuke-za-smanjenje-korupcije.pdf

Što se tiče prvog predavanja, priručnik i preporuke temelje se na istraživanju upravljanja komunalnim uslugama vodoopskrbe, odvodnje i prikupljanja komunalnog otpada u Puli, Zagrebu, Osijeku i Dubrovniku koje je tijekom 2017. proveo Institut za političku ekologiju. Urednica publikacije je Dušica Radojčić iz Zelene Istre, a autori istraživanja su Vedran Horvat, Anton Tomičić i Tomislav Tomašević s IPE.

“Korupcija i klijentelizam u Hrvatskoj su duboko prisutni i rašireni strukturni problemi koji idu protiv javnog interesa. Nema nikakve dvojbe da su društvene štete od tih pojava ogromne, što je i razlog donošenja protukorupcijskih mjera. No one se primjenjuju sporo i nevoljko, a njihov se učinak umanjuje izigravanjem pravila i formalnom primjenom. Drugačije se i ne može očekivati kada mjere donose i moraju ih implementirati baš oni koji su najviše pod njihovim utjecajem. Izlazak iz tog začaranog kruga je u otvorenosti i transparentnosti rada javne uprave i poduzeća te uključivanja javnosti u donošenje javnih politika i njihov nadzor”, ističe se u uvodu priručnika.

Autori kažu kako je priručnik mali doprinos u poticanju razumijevanja nekih pojavnih oblika korupcije na razini gradova i ukazivanju na njihove izvore, a na njegovom kraju nalaze se preporuke za uvođenje antikorupcijskih mehanizama, među kojima ističu participativne modele upravljanja komunalnim poduzećima.

“U svim promatranim komunalnim poduzećima korištenje političke moći lokalnih vlasti u svrhu izigravanja propisanih procedura omogućava stranački utjecaj na društva i ugrožava njihovu efikasnost sukladno javnom interesu. Opisana zloupotreba političkog utjecaja osigurana je praksom imenovanja članova nadzornih odbora prema političkoj podobnosti, a ne stručnosti”, navodi se u priručniku.

U nastavku prenosimo dva uvodna poglavlja iz priručnika koji se tiču izbora direktora, članova uprave i nadzornih tijela komunalnih poduzeća, te zapošljavanja podobnika na nižim razinama.

“… Rašireno je mišljenje kako komunalna poduzeća djeluju kao spojene posude ili produžena ruka gradske uprave s gradonačelnikom na čelu. Neposredna blizina gradonačelničke funkcije, koja manje ili više otvoreno orkestrira kadroviranjem uprave ili nadzornih tijela, ne ostavlja puno samostalnosti u djelovanju tih poduzeća. Ona su nerijetko mjesto za zbrinjavanje političkih istomišljenika i njihovih obitelji, ali i nagrada za stranačku lojalnost. Formalni kriteriji izbora članova uprave ili nadzornog odbora su samo paravan za prethodno dogovoreno političko postavljanje na rukovodeće pozicije na kojima se nerijetko provodi gradonačelnička volja ili se u slučaju neslaganja sa njom sa tih mjesta odlazi.

U analiziranim se gradovima, negdje manje a negdje više otvoreno, ponavlja obrazac u kojem gradonačelnik bira, imenuje i postavlja direktore komunalnih poduzeća, članove uprave te članove nadzornog odbora komunalnih poduzeća. Direktor komunalnog poduzeća ili predsjednik uprave formalno odgovara tako za svoj rad nadzornom odboru, gradonačelniku i skupštini, međutim, snagu tog nadzora i njegovu spregu spram političkih instanci propitivao je dobar broj sugovornika. Stručnost rukovodećeg i nadzornog kadra vrlo je upitna. Iako se formalni natječaji raspisuju i objavljuju, vrlo je rijedak slučaj da se odluka o kandidatu donosi na osnovu predloženog programa ili stručnosti. Kao što je rekao jedan od sugovornika “članstvo u nadzornim odborima shvaća prvenstveno kao politička sinekura (…) nagrada za sudjelovanje u izbornom procesu». Stručni kadar u nadzornim je odborima prava rijetkost, a kada i postoji, nerijetko je u sprezi sa politikom. Članovi i članice nadzornih tijela u komunalnim poduzećima nemaju ni kapacitet niti motivaciju da obavljaju intenzivniju kontrolu nad “svojima” i da su upravo zbog toga tako i izabrani.

U vrlo uskoj vezi s praksama kadroviranja rukovodećeg kadra jesu i masovnija zapošljavanja obitelji i tim opcijama sklonih krugova u komunalnim poduzećima. Klijentelizam ili nepotizam su vrlo raširena pojava u komunalnim poduzećima te ona služe za zbrinjavanje podobnih koji često ne opravdavaju svoju namjenu ili svrhu. Tim ljudima nerijetko nedostaje i prikladnog iskustva i stručnosti, ali i motivacije, zbog čega ukupno poduzeće gubi na kompetentnosti i kontroli u sustavu rada. Time se, radi pogrešnih odluka i krivih procjena stvaraju dodatni veliki troškovi u poslovanju koje u konačnici plaćaju građani. U manjim komunalnim poduzećima nema masovnog zapošljavanja, ali funkcionira oblik trgovine u kojoj su i niže rangirana mjesta predmet usluga i protuusluga.

Jedan od recentnijih primjera u ovom području jest i pojava “outsourcinga” gdje se putem agencijskog rada i konzultantskih usluga zapošljava ili angažira ljude, a da se pritom zanemaruju vlastiti resursi ili provodi suvišna ili nepotrebna aktivnost radi zadovoljenja fiktivnih potreba ili mreže klijenata …”

Posted in Aktualnosti, Izdvojeno.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *